Ana je vječna

Godine došle, prošle, ti izosta

iz uspomena mojih, izblijeđe

u mom srcu tvoj lik, zasjenjen je

luk ramena tvoga, već odblebđe

tvoj glas, ja nisam pošao za tobom

kroz sve gušću šumu životnu.

Danas već mirno izgovaram ti ime,

danas na pogled ne zadrhtim tvoj,

danas već znam: ti jedna si od mnogih

i da je mladost ludost, al ipak

ne vjerujj, srce, da je to zalud bi

i da sve propalo je, o, ne vjeruj,

jer živiš ti u nemarno svezanoj

kravati mojoj, u zbunjenoj riječi,

u svakom pogledu rastresenom,

u svakom pismu mom poderanom,

u cijelom promašenom životu

živiš i vladaš mnome vječno. Amen.