Vječna Ana

Godine su došle, prošle, izostala

si pomalo iz mog sjećanja,

izbledela ti je slika, sprali

su se obrisi ramena, iščezli

glasovi i ja nisam išao za

tobom u sve gušću šumu života.

Danas ti već mirno izgovaram ime,

danas već ne zadrhtim od tvog pogleda,

danas već znam da si jedna od mnogih,

da je mladost ludost, ipak ne vjeruj

draga da je sve uzalud bilo

i da je sasvim prošlo, o, ne vjeruj!

Jer živiš ti u svakoj nakrivo svezanoj

kravati i pogrešno izgovorenoj riječi,

u svakom iskrivljenom pozdravu,

u svakom poderanom pismu

i u čitavom mom promašenom životu

živiš ti i vladaš zauvek, Amen.