Godine su došle, prošle, izostala

Godine došle, prošle, ti izosta

si pomalo iz mog sjećanja,

iz uspomena mojih, izblijeđe

izbledela ti je slika, sprali

u mom srcu tvoj lik, zasjenjen je

su se obrisi ramena, iščezli

luk ramena tvoga, već odblebđe

glasovi i ja nisam išao za

tvoj glas, ja nisam pošao za tobom

tobom u sve gušću šumu života.

kroz sve gušću šumu životnu.

Danas ti već mirno izgovaram ime,

Danas već mirno izgovaram ti ime,

danas već ne zadrhtim od tvog pogleda,

danas na pogled ne zadrhtim tvoj,

danas već znam da si jedna od mnogih,

danas već znam: ti jedna si od mnogih

da je mladost ludost, ipak ne vjeruj

i da je mladost ludost, al ipak

draga da je sve uzalud bilo

ne vjerujj, srce, da je to zalud bi

i da je sasvim prošlo, o, ne vjeruj!

i da sve propalo je, o, ne vjeruj,

Jer živiš ti u svakoj nakrivo svezanoj

jer živiš ti u nemarno svezanoj

kravati i pogrešno izgovorenoj riječi,

kravati mojoj, u zbunjenoj riječi,

u svakom iskrivljenom pozdravu,

u svakom pogledu rastresenom,

u svakom poderanom pismu

u svakom pismu mom poderanom,

i u čitavom mom promašenom životu

u cijelom promašenom životu

živiš ti i vladaš zauvek, Amen.

živiš i vladaš mnome vječno. Amen.