Godine došle, prošle, ti izosta

Godine su došle, prošle, izostala

iz uspomena mojih, izblijeđe

si pomalo iz mog sjećanja,

u mom srcu tvoj lik, zasjenjen je

izbledela ti je slika, sprali

luk ramena tvoga, već odblebđe

su se obrisi ramena, iščezli

tvoj glas, ja nisam pošao za tobom

glasovi i ja nisam išao za

kroz sve gušću šumu životnu.

tobom u sve gušću šumu života.

Danas već mirno izgovaram ti ime,

Danas ti već mirno izgovaram ime,

danas na pogled ne zadrhtim tvoj,

danas već ne zadrhtim od tvog pogleda,

danas već znam: ti jedna si od mnogih

danas već znam da si jedna od mnogih,

i da je mladost ludost, al ipak

da je mladost ludost, ipak ne vjeruj

ne vjerujj, srce, da je to zalud bi

draga da je sve uzalud bilo

i da sve propalo je, o, ne vjeruj,

i da je sasvim prošlo, o, ne vjeruj!

jer živiš ti u nemarno svezanoj

Jer živiš ti u svakoj nakrivo svezanoj

kravati mojoj, u zbunjenoj riječi,

kravati i pogrešno izgovorenoj riječi,

u svakom pogledu rastresenom,

u svakom iskrivljenom pozdravu,

u svakom pismu mom poderanom,

u svakom poderanom pismu

u cijelom promašenom životu

i u čitavom mom promašenom životu

živiš i vladaš mnome vječno. Amen.

živiš ti i vladaš zauvek, Amen.