lom tišine me je budio
otkucaj srca me je budio
udaraca maljem deset puta sto kovača na nakovanj
udarci groma deset puta sto vihora na zemlju
otkucaj srca me je budio
lom tišine me je budio
moja senka moj gonič me je sustigala
skitnja
iznad mene svirepa kupola
dole ja posrtam
koračam
na dva pokretna stuba
na olovnim nogama
izmenjujem desnu i levu
poletno i snuždeno
u užasnom sunčanom sjaju
poput lošeg ogledala ponavlja me vlastita senka
ja sam kralj tragač besmrtnosti
KAKVU BESMRTNOST MI DAJEŠ
ako svoju smrt svojom smrću preživim
KAKVU BESMRTNOST MI DAJEŠ
takvu da i u telu ostajem onaj ko sam bio
ili mi odbacujući ljusku u nekog drugog me presadiš
KAKVU BESMRTNOST MI DAJEŠ
posmatraću kao stranac kakav sam bio
kao zmija svoju odbačenu kožu
kao gušter svoj odlomljen rep
kao orao svoje otpalo perje
KAKVU BESMRTNOST MI DAJEŠ
povezan sam s vlastitim osećajima
bez svojih osećaja šta će od mene biti
KAKVU BESMRTNOST MI DAJEŠ
vreba popodne popodne u pustinji
popodne u pustinji zaskoči me popodne
zaplete me popodne popodne u pustinji
popodne u pustinji zarobi me popodne
ispita me popodne popodne u pustinji
koje sam u mom zvoniku oderati dao
do kosti ogoljeni
osećali bi tu golotinju
da su preživeli
koje sam u parne krvave
životinjske kože ušiti dao kože su
na njih poput koštičavih ljuski lepile
kao na mene sramota mog roda
da ima tu uvo što čuje uzvik
uzviknuo bi
kamen sam bio
grana sam bio
cvet sam bio
NISAM ZNAO
da sam kamen
da sam grana
da sam cvet
postao srna
postao panter
OSEĆAO SAM
srna sam
panter sam
rođen sam da budem čovek
rođen sam da budem kralj
rođen sam da budem Gilgames
ZNAO SAM
čovek sam
kralj sam
Gilgames sam
SMRTNIK SAM
upitao bi nemog neba
sve vidi svugde je prisutan
kao pomahnitala ovca kružimo
kao pobesneli prčevi rogovima udaramo
upitao bi nemog neba
dal je video cilj iza naših ciljeva
dal je video razum iza našeg razuma
dal je video život iza našeg života
kad sam zidove dao zidati
stisnutim zubima živeo
bičem ustao bičem legao
ili čojstvo ili zid
prvo zid potom čojstvo
prvo zid da bude čostvo
uzdah smatram da je saglasnost
škrgut zubi da je odobravanje
vapaj da je klicanje
„nemoj mu gledati u lice podjarmi ga”
nisam primetio da su istruli
kralj sam gubavaca
ruševine gradimo
odabrano meso do čemera
odabrana naslada do gađenja
lokanje vina do besvesti
žudnja za vlast do povraćanja
u mom košutnjaku uhvaćen lav
lepotan s runjavom grivom
podvučenim repom išao okolo
nije jeo
nagomilane crkotine konja
nije pio
svežu vodu dubinskih bunara
crko gladno-žedno
iz inata
čovek
uzvišeno sudi
umesto sudišta
putem izbora odlučuje
jednosložan uzvik iz prošlosti u budućnost
KEDAR
most što spaja zemlju sa nebom
KEDAR
među negiranjima tvrda tvrdnja
KEDAR
oslonac protiv blede nedoumice
KEDAR
oslonac uvek prisutnog
KEDAR
Enkidu joj gde je Enkidu
u nebo i zemlju uzdrmajućem rvanju
još malopre sam mogao uhvatiti njegovo telo
još malopre sam mogao zagrliti njegovo telo
poslušao govor prašine
pre pretvaranja u prašinu čovek sam bio
pre pretvaranja u prašinu meso od čoveka sam bio
Samas blistav ular bacio
zraci su blistavi ulari
zraci zraci
su omču stavili na nebeski bik
spotaknuo se crno sunce
iz blata smo stvoreni
jagodicom prstiju mesio nas u statuu
Aruru pak u nas svoju dušu usadila
i na poziv Irkale
opet se u blato pretvaramo
probuđena usnula kopija naše statue
snivano ogledalo je našeg života
ne pita livada ljiljan kojom svrhom živi
od pitanja neslomljeno razvija boje ljiljana
u nama boje se tamne
naš život bat nepotrebnih pitanja zdrobi
sviraljka praznika nove godine svira
narod se na ulicama gomila
na vruća čela devojaka-mladića
venac od cveća pletu
što se toliko uzviseno raduje čovek
prolasku vremena
rađanju vremena
nemaš ni trenutka predaha
zaspiš budiš se
umreš preporodiš se
VRTI SVOJ TOČAK
veverica u krletki
veruje napred juri
U MESTU JURI
u svojoj zakrčenoj tamnici
gledaj uvaženo čelo čoveka
ogledalo u njemu bogovi se ogledaju
snežnobeo kameni zid crkve misao
iza čeone kosti bog stanuje
ali čovek pokriva slabinu
pokriva napola ostavljenu slabinu
pokriva sa životinjama povezanu slabinu
do golosti razgoli brežuljke tvojih grudi
otkrij slabinu
droljo Istara
ja sam ajgir Uruka
ko zaborav
u sirovoj omami traži
pusti me kroz vrata tvojih ruku
među tvoje dojke na livade ljiljana
pusti me kroz vrata tvojih stegna
u od jauka prženu
plamteću opaljenu užarenu šumu
s monahinjama Istara vodio ljubav
makar iz toga ne izvire kletva
ako sam u plodnu ženu sipao seme
moju kob opet preživele sinove rodi
uzvikuju svatovi
uhvatili se u kolo
žedan je mladoženja
gladna je mlada
pre pira daća se održava
kap meda curi između stegna žene
ali žaokasta je maternica
žaokasta maternica je med
smrtonosno-žaokasta je prinova
plod proleća
plod korote
blizanci kozlići
isti vimen sisaju
istom mlekom se hrane
jedan je beo
drugi je crn
tako ista katarza
hrani
naš život i smrt
tokom noći u unutrašnjosti velikog brda skitao
kad pantera klisne u noć pre rođenja svetlosti
tokom noći svaki moj korak je po jedna smrt
kad lav zavija svaki moj dan je po jedan milenij
tokom noći ipak nisam se plašio
kad senke čukaju znao sam tamo nemani stanuju
kad crne senke čukaju znao sam od pamtiveka
lovac se plaši moj dolazak čekaju
čak i najhrabriji se plaši ipak nisam se plašio
pravi strh je svetlost pustinje
kad ništa ne plaši danju je dan noću su zvezde
nema lava ni pantere uokolo pogled je u nedogled
ni crne senke ni jednog jedinog nemana
ipak drhtiš ipak se plašim
u nepopravljivom sunčanom sjaju u nepopravljivom sunčanom sjaju
preko potoka gazio
jedno moje lice u potoku stanuje
preko potka gazio
drugo moje lice u potoku stanuje
ugazio u more
jedno moje lice u more stanuje
u pesku pustinje gazim
moje nikad rođeno lice
u pesku pustinje stanuje
trulo voće lutalici žeđi
odbacio kraljevstvo
odbacio pet puta sto robinja
odbacio deset puta toliko sluga
odbacio pet puta hiljadu gardista
odbacio deset puta toliko boraca
odbacio grad Uruka
odbacio zidove Uruka
za istinom žudim
za izvorom istine žudim
kao neko ko na
nikad-nigde-kraja moru plovi
tako teturam i ja po svetu
u nikad-nigde-kraja pustinji
što žednog optoči
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论