1.
Iz Bugarske razuzdana topovska paljba
se kotrlja, tutnji, okleva pa pada,
gomila se čovek, stoka, kola, misao,
njišti cesta, uzmiče, grivasto juri nebo.
U tom pomičnom metežu u meni si stalna
na dnu razuma nemo sjajiš za sva vremena
nepomično kao anđeo kad propast promatra
ili buba kad se u truli dub zakopava.
30. VIII 1944. Među brdima
2.
Devet kilometara dalje gore
stogovi i domovi
pored livade nemo lulu puše
prestrašeni paori.
Tu na jezeru sićušna devojka
još vodu talasa
i nad vodom nagnuto nebom gasi
žeđ stado ovaca.
Crvenka, 6. X. 1944.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论