Udovica u tramvaju

Ovoj udovici u punu tramvaju

 nitko neće

 mjesta dati.

 Samo stoni, izviruje

 gdje bi

 sjela.

 U očima joj piše: milost,

 dobri ljudi.

 Izdaleka ja dolazim,

 kroz dječje sobe i kroz groblja

 sa mukom se naprijed tiskah

 dok sam dospjela ovamo.

 Al muž mi je umro, branitelja nemam,

 pomriješe i sinovi,

 kćeri drage i zetovi,

 pa sad sama

 moram klecat ovim putem sve do

 posljednje postaje.

 Recite, ljudi,

 kad me vidite kako se nesigurno njišem

 u svom izvanredno neobičnom malom crnom šeširu

 klecavih koljena

 i od čestih poroda

 opuštena trbuha,

 zar ne mislite na svoju

 mater?