Stari glumac

Po sceni hoda još, vitko,

 Koliko star je to ne zna nitko.

Maske ga mladim, kad treba, prave.

 I za njega osta još malo slave.

U kostimu se zamisli često:

 Sati sjaj gdje je i kako nesto?

Pljesaka bivših ognjene kiše

 zapljusnut nikad neće ga više.

Sve ljubavnice, drugovi bivši,

 u mirovinu il u grob su otišli.

Vijenaca starih lovor ga zove,

 al zalud traži umrle snove.

Odglumljen život slaba je rola,

 Sve bliže pada zavjesa bola.

Šaptalac vječni šapće: tišina!

 Međ čet΄ri daske zove dubina.