Daleko... daleko...

Španjolska. Livada šaren vez.

Sjena minareta britki rez.

Sa svog balkona sjetna dona

Zuri u grimiz nebosklona.

Italija. Kudravi oblaci,

Tamni i sumračni kišnjaci.

Vodoskoka mlazevi pršte.

Lomljen mramor. Mirte su mršte.

Grčka. Greben, groblje ruševina.

Magle puše vrhovi planina.

Sva zemlja golet, pust, zrak, gorje.

Pastiri, stada, smilje, borje.

Švicarska. Divokoze. Kremen štur.

Uspinjača. Nad oblakom majur.

Tamnozelene gorske doline.

Gristi bi mogli zraka svježine.

Njemačka. Gradić; kuća stara.

Krov na kat, okvir drvo šara.

Cimeri, krigle, bunari drevni,

Put uzak, tusti građani revni.

Francuska. Rasipnost, veselost.

Izlozi, slike i raskošnost.

Kolika živost, glasova roj.

Praporci, trube, zvona i – stroj.

Engleska. Magla i mostovi.

Dimnjaka čađavih dimovi.

Parkovi, dvorci, igrališta

I gojna stoka, ispašišta.

Švedska. Fjord čipkast moru srlja

Tamnomodrom ko gruba mrlja.

Divovska debla. Kristalna mora.

Plavokos narod lica bez bora.

Koliko naroda, gradova i slika.

Koliko dalekih krasnih krajolika!

Al ropska kob me maćuhinski pati,

Jer Sve njih mikad neću sagledati!