U vrtu crkve smo u kišnoj kabanici tumarali,
Na vrhu brega, između zelenih vlasi trave i mokrih stena,
Kola smo na parkingu ostavili.
Na nebu dvostruka duga se napinjala, retka pojava:
Iznad deblje jedna sa tanjim lukom,
Koja boje prve obrnuto je odrazila.
Gledao sam duplu krunu Boga Planina,
I zano sam da duga se ne završava
Kod stena, voda, i u nama se nastavlja,
I ispod zemlje: presecajući bazalta, tamne minerale,
Krtorovine – čitav krug pravi.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论