Zlatan labud
ni da trepne,
samo je plivao, nepokolebljivo plivao
(sama nada je njegovo plivanje!)
u sjajno-zelenoj svežoj vodi
jezera natpisa lepog luka
u metalnoj tutnji tenkova na ulici Rakoci.
A ja? Zubima miševa sam žvakala,
prvu amerikansko-slatku
sušenu, presovanu smokvu utehe žvakala.
Pečuj, 1956. – Budimpešta, 2006.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论