Između dve stanice
U mom krilu si
Zaspala u vozu,
U tom trenu valjda
Ništa naročito nije bilo,
Meni je ipak puno značio.
Vodiči struje golih grana
Su iskrile, a tračnice su
Na trag saonice ličile,
I činilo mi se kao da smo
Na neku drugu kompoziciju preseli,
Ispred našeg prozora stvaran voz je
Dalje jurio a mi smo
U vagonu snova ostali,
I nisam se bojao da će me kondukter
Izbaciti, ta punovažnu kartu
Sam imao. Ti si bila ta, koja je tamo
U mom krilu ležala.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论