Podsećanje na moj životopis

„tamo ne možeš ući (DT 34,4)

Ime sâm sebi dao –

prema armenijskom biskupu i čukumdedi.

U Bengalu drvo s crvenom krošnjom,

na arapskom „slobodan“, „siromašak“.

Svoju sudbu sâm tražio,

vremena – takt i užurbanost –

pravca – istovremeno unutra i prema vani –

a i prostora: stegu, pukotine.

Svoju veru sâm birao:

Veran Rimu, istočnjak, Jevrejin.

Svoj kanon sam stvarao

obuhvatajući plemenito, neplemenito.

To tu je moje ime. To je

moja sudba, vera, slovo.

Od sad sam vani.

Od sada ulazim.