Neka naše šume zazelene vrtovi procvetaju životinje umnožavaju
naše zvezde zablistaju
govor je bogataša
siromah ispred kapije na kamenu sedi i uzdiše
otišao bi u šumu po drva ali nemam pušku da bi upucao poljaka koji me iz zasede promatra
zaželeo sam komad svežeg hleba ali nemam brašna
dvanaestoro dece imam dva su već na nebu među zvezdama sjaje
ja niti sam siromah niti sam bogataš
običan sluga sam sa svetiljkom u ruci u grlu ulice stojim
bogataš me proklinje a siromah ne shvaća
pođi sa mnom kažem mu osvetliću ti put
šuti kao da je nem
tek praznu lulu puši i tako pljune na zemlju da crna prašina zacvili.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论