Anna l'eternaCikos Ibolja 译

Ana je vječnaEnver Čolaković 译


Gli anni son passati, dai miei ricordi
Godine došle, prošle, ti izosta
Pian piano sei svanita, nel mio cuore
iz uspomena mojih, izblijeđe
Il tuo ritratto s’è sbiadito, si è appannata
u mom srcu tvoj lik, zasjenjen je
La sinuosità delle tue spalle, è affievolita
luk ramena tvoga, već odblebđe
La tua voce, ed io non ti ho seguito
tvoj glas, ja nisam pošao za tobom
Nella sempre più fitta foresta della vita.
kroz sve gušću šumu životnu.
Ti nomino, ormai, tranquillamente,
Danas već mirno izgovaram ti ime,
Al sguardo tuo, ormai, non tremo più,
danas na pogled ne zadrhtim tvoj,
Oggi lo so, che eri una delle tante,
danas već znam: ti jedna si od mnogih
Che la gioventù è avventatezza, eppure,
i da je mladost ludost, al ipak
Non credere tesoro, che è stato tutto inutile,
ne vjerujj, srce, da je to zalud bi
Che è passato del tutto, oh non credere!
i da sve propalo je, o, ne vjeruj,
Perché tu vivi in ogni mia cravatta legata
jer živiš ti u nemarno svezanoj
Male, in ogni parola mia fallace,
kravati mojoj, u zbunjenoj riječi,
In ogni saluto mio sbagliato
u svakom pogledu rastresenom,
In tutte le mie lettere strappate
u svakom pismu mom poderanom,
In tutta la mia vita mancata
u cijelom promašenom životu
Vivi e domini per sempre, Amen
živiš i vladaš mnome vječno. Amen.


添加译本