Starac na jugu

Dal još možeš biti samotan,

brbljiv starac na nekom Grčkom ostrvu ili

u predgrađu Johanesburga?

tajnama, tamom, čime drugom?

zarazom krvi ili nacističkom prošlošću

ili pljačkom banke ili samo poreskom prevarom,

na kome, kako stari, tragovi

plastične operacije sve više

se pojavljuju. Prodavači i

konobari nagađaju,

kad u restoran ulazi

te sa akcetom stranca

ono uobičajeno zatraži:

zbog čega je poludio jer

zbog nečega je morao.

U Knjizi se nalazi,

napisano je. Izneveren je. U Knjizi

baš taj izraz je

upotrebljen.

Na ulici kartaše gleda,

a kartaši pogled ne dižu.

Ne vredi ni tref trojke –

bez nje bi samo

pakla bila praznija.

Namrgođen je, tih. Njegovo

otuđeno telo iz ovdašnjeg svetla

nešto apsorbira, ali ovde ionako

sve sjaji.

Poštena, u sebi skrušena zvezda,

izvan vremena je crna rupa.

Nemoj reći da je Knjiga romantična,

stara je netačna i naivna! Jer novo izdanje

ne postoji i u skoroj budućnosti niti će biti:

niko više! u našim srcima to je napisano.

Ako na jugu nećeš biti starac,

ni ovde nisi bio muškarac.