„Le silence éternel des
espaces infinis m’effraie.”
„Bojim se od stalne tišine
bezgraničnih prostora.”
Sabereš li svaku sekundu tišine koja je
istekla između tvog prvog, drugog i
do sada zadnjeg otkucaja srca, shvatićeš:
Vreme je kao i ovaj papir prazan. Računa
na to da kod jednog neukusno velikog
celog broja ostavićeš svoju matematiku
uplašivši od jednokratnog izostanka
prekrasnog niza koja ti besmrtnost obezbeđuje,
od sebe i od one Sile koja svakog momenta
može kazati: prekidam pulsiranje.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论