Onog dana baš je namrgođen bio. Jaran ga na početku nije shvatio. Pa pokušavao:
– Vreme?
– Nešto tužno si čuo?
– Jesam li te uvredio?
Vepar nije odgovorio. Samo je odmahivao. Na kraju je otkrio razlog njegovog ogorčenja:
– Evo, sedim u svom stanu. Na omiljenoj stolici. Niti se ne pomeram. Ipak starim.
Jaran nije znao dal da zaplače ili da se nasmeje...
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论