Pesma

Negde si ti lice prema meni okrenula

i spojila nas je daljina.

Ovi ubogi sivi dani,

u sive dane utisnuta gladovanja i žeđi,

lutanje ruke na praznim čašama, golim oštricama,

beznadežna skitanja među prljavim pragovima

šta bi drugo mogli značiti: spojila nas je daljina,

negde već me tvoj pogled prati

da u svojoj zverskoj bedi tvoje krilo me teši

da u omami otvora tvoga tela i vatri

reflektora tvojih očiju

živim!

živim!!

živim!!!