par puta sam se već skoro zavek oprostio
od mog života odlazio verujući da je kraj
ali uveče nekako sam ipak zaspao
mrzeći sebe ponavljao: još čekam
mada ništa se nije promenilo vonj blata
dalje mi nos iritirao i dani su istruli
samo me je navika vodila doma
većina noći bila je pusta mešavina
straha valjanja grča i nedostatka vazduha
film svog života bi unazad vrtio
te isekao to što je izdaja i pogrda
ali pogodne makaze nisam našao
a koliko puta sam kuću prevrnuo
traka ovako mora biti prihvaćena
sa okruglim žigom mog jadnog srca:
to bi se moglo samo rastrgati
ali bolje je ako čovek dok živi prizna
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论