„A Aron duboko” (Lv 10,4)
Kad mu je vatra oba sina progutala
m – ne njihova tela, ogrtače,
samo duče – narod galamio
a Aron šutio.
Kad su mu sinove odneli, bez njihove duše
samo tela, u ogrtačima,
čitav Israel plakao
a Aron šutio.
Žrtvu brašna, ono sveto
pojeo, bez kvasca,
ali meso spalio
i šutio.
Tad ga Mojsije izgrdio
i Aron govorio.
A Mojsije šutio.
I Vekovit je šutio.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论