Kroz prozor preko dasaka
kapima kreča išaranim skelama
iskrala sam se krišom na poselo,
kad je mladi mesec kriknuo.
Mirisala je smolasta daska.
I krečna brda, belo-žarni
slonovi su se pomakli.
Ogromne vapnene kolevke
su se ljuljale na mesečini
i znala sam, ne mogu umreti.
O krasne negdašnje sedeljke,
vi sjajni srpski tamburaši
vaša pesma do groba me prati.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论