Vidiš li, mrači se, i bodljikava žica hrastovih
Vedi, si sta facendo sera, e la brutale recinzione di quercia
orlato da filo spinato, la baracca cosi fluttuante,viene assorbita dalla sera.
stupaca ograde i barake lebde, usisava ih mrak.
Lo sguardo lento lascia andare il limite della nostra prigionia,
solo la mente, solo la mente percepisce la tensione del filo spinato.
Ropstva nam uski krug proširuje se i puca vidik naš
Vedi cara, qui, anche la fantasia si libera solo cosi,
il sonno, il liberatore clemente, scioglie i nostri corpi spossati
i samo um, i samo um, on zna da su žice razapete tu.
e il campo dei prigionieri si avvia verso casa,
Vidiš li, draga, i maštu nam, i nju nam oslobađa
Lacero e calvo, russando volano i prigionieri,
dalla cima cieca della Serbia, al paese natio acquattato nella landa.
kao i slomljena tijela tek san, lijepi osloboditelj
Oh, paese mia acquattato! Quella casa esiste ancora?
Le bombe l'avranno evitata? Ed è come quando ci siamo arruolati?
kkoji nam otvara logor, pa kući kreće naš um.
Tornerà a casa, chi geme a destra e chi alla sinistra giace?
Di' esiste ancora la patria, dove capiscono anche i esametri?
Odrpani, ošišani, hrčući lete robijaši
Tastando riga sotto riga, senza accenti,
sa slijepog krova Srbije u skrovište domovinskog tla.
scrivo cosi, nell'oscurità la poesia, cosi come vivo,
alla cieca, strascicando sulla carta come un bruco,
Tiha skrovišta doma! A postoji li još taj naš dom?
i guardiani del lager hanno sequestrato tutto,
torcia e libri, non arriva neppure la posta,
Nije li ga dostigla bomba? I je li, kakav je bio?
solo la nebbia scende sulla nostra baracca.
I onaj što uzdiše desno, i onaj što lijevo leži, hoće li naći ga bar?
Francesi, polacchi, italiani ciarlieri, secessionisti serbi,
trasognati ebrei montanari, vivono qui,
Reci, ima li još domovine tamo gdje ovaj shvaćaju stih?
tra vermi e notizie allarmistiche,
corpi febbricitanti spezzati, eppure vivono la stessa vita, -
Bez ukrasa svih, gnječeći stih pod stih
aspettando notizie liete, parole dolci da una donna,
destino libero, e aspettano la fine, celata nella nebbia fitta, il miracolo.
u ovom sumraku pjesmu pišem tako kako živimo
Come animale prigioniero tra i vermi, giaccio sulle tavolette di legno,
sljepački, ko gusenica pedljem pipkajući papir,
l'attacco delle pulci si rinnova, ma lo sciame delle mosche s'è quietato.
É sera, la prigionia è più corta di un giorno è anche la vita.
džepnu mi lampicu, knjige, sve su oduzeli čuvari
L'accampamento dorme. Il paesaggio è illuminato dalla luna,
e nella luce i fili spinati si stendono di nuovo,
logora i ne dolazi pošta, nad barake slijeće magla nam tek.
L'ombra dei guardiani armati, si intravede attraverso la finestra,
tra i rumori della notte, proiettandosi sui muri, cammina.
Tu, među vijestima strave i ušima žive Poljak i Francuz
Vedi cara, dorme l'accampamento, frusciano i sonni, sbuffa il desto,
i glasni Talijan, pobunjeni Srbin, žalosni Židov na brdu,
si rigira nello stretto posto e dorme già di nuovo,
gli brilla il viso. Solo io sto seduto desto, al posto dei baci tuoi
svi dobru čekaju vijet, lijepu žensku riječ, slobodnu ljudsku kob,
sento in bocca il sapore di mezza sigaretta consumata,
e il sonno, il clemente, non viene, perché ormai non son più capace
i čekaju kraj ovih muka, kraj guste magle, čekaju čudo.
ne a vivere ne a morire senza di te.
Ležim na daski, međ ušima zarobljena zvijer, a buha
Il campo di Heidenau, sulle monti di Zagubica
sve iznova na me juriša, ali je vojska muha smirila bar.
Večer je, za jedan je dan opet kraće moje ropstvo,
a i život je kraći za dan. Sav logor spava. Na predio
mjesečina sja i u njenoj rasvjeti opet se vide razapete žice
kroz prozor i vide se sjene čuvara s puškama
kako se uza zid penju, sa glasovima se miješaju noćnim.
Logor već spava, vidiš li, draga, šuškaju snovi,
zagrcne se probuđen sanjač, okreće se na ležaju usku i već
ponovo spava i lice mu sja. Tek ja sjedim budan
osjećam međ usnama dopola popušenu cigaretu i namjesto
tvog poljupca, dolazi san, san koji smiruje,
jer ja nu umrijet ne mogu, a ni živeti bez tebe već.
Logor Heidenau u brdima nad Žagubicom,
srpnja 1944