Skriva grane
Lomb aranylik
zlatna krošnja,
lenge ágon,
pauk srebri
pók ezüstöz
mrtva polja.
holt mezőket.
Mladom nebu
Holló-hangok
gavran peva –
hamvas égen –
ljubo moja
holló-párom,
čuješ li ga?
hallod őket?
Putem sene
Felleg-úton
tu prolaze,
itt vonulnak,
lelujaju
fellebegnek,
pa se vrate.
visszahullnak.
Par sa parom
Pár a párral,
oni sami,
csak magukban,
vetar uz njih
szél előttük,
mraz ih prati.
tél nyomukban.
Par sa parom
Pár a párral,
nikad skupa
soha hadban,
ta krešteća
rikácsoló
crna rulja.
nagy csapatban.
Noćnici u
Éjszakázva
grmlju pustom,
dúlt berekben,
mrlom kraju,
rom-falukban
lišću suvom,
rengetegben,
al ’ ujutro
s új birokra
opet borba,
kelve reggel
maglom, zimom
köddel, faggyal,
ispočetka.
fergeteggel.
Mrtva polja
Pók ezüstöz
pauk srebri,
holt mezőket,
garnoj noći
holló tart a
gavran leti.
kormos éjnek.
Ljubo moja
Holló párom,
pesma sudbe
zeng fölötted,
predskazuje
zeng fölöttem,
naše tuge:
sorsos ének:
Nigde drugde
Csak magamban,
tek u nama,
csak magadban,
bilo danju
virradatban,
ili mraku
alkonyatban,
nikad skupa
soha csacska
ta brbljava,
csóka-hadban,
podivljala
rikácsoló
čavka-rulja.
vad csapatban.
Otišli bi –
Messze szállnánk –
vratili se:
visszaszállunk:
stare stene
visszavár a
povrat htele.
sziklaszálunk.
Grubo gnezdo
Durva fészken
u divljini,
vadfa ringat,
rastu ptići
ott neveljük
u visini.
fainkat.
S tužne humke
Sírdombjáról
kratkog leta
kurta nyárnak
mlada četa
egyszer ők is
dalje smera.
útra szállnak.
Ka severu
Észak útján,
nikad na jug
soha délnek
– pesma sudbe
– zeng fölöttük
prati im put –
sorsos ének –
ne u skupu
soha hadban,
samo sami,
csak magukban,
vetar uz njih,
szél előttük,
sneg ih prati,
hó nyomukban,
noćnici u
éjszakázva
grmlju pustom,
rom-berekben,
mrlom kraju,
dúlt falukban,
lišću suvom.
rengetegben.
Joj samotna,
Jaj, magányos,
tužna vrsta,
kósza fajta,
sudbina joj
árvaságnak
kletva crna:
átka rajta.
U svanuću,
Napsugárban,
kovitlacu
felleg-árban,
ili mrazu
tél-szakában
samotni su –
jár magában –
i nestaju
úgy vesz el az
u Sumraku.
Éjszakában.