Sotto il ciel’ uggioso
Zavija mećava,
Ruggisce la tempesta,
Svod oblaci skriše;
I gemelli d’inverno,
Pljušte naizmence
Neve e pioggia scroscia.
Snegovi i kiše.
La nostra dimora è
Pusta je pustinja,
Una steppa desolante;
Naš dom u zabiti,
Non v’è un cespuglio
Nigde čak ni žbuna
Per trovar’ protezione.
Gde se možeš skriti.
Qui fuori il freddo,
Spolja muči studen,
Là dentro è la fame,
Nutrinu glad mori,
‘sto duplice vessatore
Svud nas prate ovi
Ci strazia ferocemente;
Združeni zlotvori.
E più in là anche il terzo:
A eno i trećeg:
Le armi pronte a sparare.
Nabijena puška,
Goccia sulla neve bianca,
Po belome snegu
Rosso, il nostro sangue.
Kaplje krv nam muška.
Abbiam’ freddo e fame,
Premrzli smo, gladni,
I nostri fianchi trafitti,
I ranjeni svi smo,
Ci tocca ogni sciagura…
Snašli nas svi jadi…
Ma siam’ liberi e fieri!
Ali – slobodni smo!
1847