Zavija mećava,
Sotto il ciel’ uggioso
Svod oblaci skriše;
Ruggisce la tempesta,
Pljušte naizmence
I gemelli d’inverno,
Snegovi i kiše.
Neve e pioggia scroscia.
Pusta je pustinja,
La nostra dimora è
Naš dom u zabiti,
Una steppa desolante;
Nigde čak ni žbuna
Non v’è un cespuglio
Gde se možeš skriti.
Per trovar’ protezione.
Spolja muči studen,
Qui fuori il freddo,
Nutrinu glad mori,
Là dentro è la fame,
Svud nas prate ovi
‘sto duplice vessatore
Združeni zlotvori.
Ci strazia ferocemente;
A eno i trećeg:
E più in là anche il terzo:
Nabijena puška,
Le armi pronte a sparare.
Po belome snegu
Goccia sulla neve bianca,
Kaplje krv nam muška.
Rosso, il nostro sangue.
Premrzli smo, gladni,
Abbiam’ freddo e fame,
I ranjeni svi smo,
I nostri fianchi trafitti,
Snašli nas svi jadi…
Ci tocca ogni sciagura…
Ali – slobodni smo!
Ma siam’ liberi e fieri!
1847