Nakon dvadeset godina

Ko na vrhu Montblanca led

Kom ne ude sjaj, vjetra vlast,

Srce ne gori ni mimored

I ne muči ga nova strast.

Oko mene zvijezda roj

Natječe se, blistavo sja;

Zrake na lik prosipa moj,

Stoga se još ne topim ja.

Al ponekad u tihu noć

Kada sanjarim posve sam,

Jezero mladosti zna doć,

Labuda lika tvig gledam.

I tada mi srca bukne plam

Ko u dugu noć zimsku snijeg

Montblanca kad se topi sam

Pred suncem klizući niz brijeg.