Ljubavna pjesma ždrebokožnoj čuturici

Blago moje, golubice,

Ždrebokožna čuturice!

Za te živim dok ne jenjam,

Za sto cura te ne mijenjam.

     Tvoje lice razveseli,

Kružna usna cjelov želi,

Nju kad usnama priljubim

Tad Žužiku ja ne ljubim.

     Oh, kako ti grud klokoće,

U njoj srce mi cvokoće!

Divan ti je grlić blijedi,

Zlatan lanac zavrijedi!

     Struk ti vitak bez steznika,

Riblje kosti i veznika,

Nije stisnut ko Mancikin,

Da ne kažem ko Francikin.

     Tvoja dlaka sjaji milo,

I ždrebe se njom kitilo,

Nije kosa poput lika

Ko Terezina perika.

     Sladak žubor ti pjevanje,

To ženstveno klokotanje,

Tvoj klokot baš zvuči skladno,

Tužnu srcu kad je jadno.

     Kad ti žalos povjeravam,

Uz tebe nju razvedravam,

Kad me radost obuzima,

S tobom veći mah uzima.

     Kad vjetrovi hladni briju,

Tvoje snage i led zgriju,

Kad sparina ljetna mori,

Osvježiš je pa ne gori.

     O, kad tebe ne milujem,

Tad te žudno priželjkujem!

Kad ugledam tvoje lice

Ronim suze radosnice.

     S tobom putujem po svijetu,

Tebe grlim u krevetu

I kad god se sam probudim

Ljubavnu ti pjesmu gudim.

     U ložnici često bismo,

Premda vjenčali se nismo!

I noćas ću s tobom spati,

Ti ćeš. ljubo, je l, pristati?

     Iz ljubavi kad bi naše

Djeca vinula iz čaše,

Sjedila bi uz nas fina

U zapećku, puna vina.

     Kad bi kako moglo biti

Da te smijem oženiti,

Pa da rađaš mi dječicu

Čuturu i čuturicu!

     Žena da mi je čutura

Puna vina, a ne zgura,

Kao moja konjskog kova,

Stane u nju pet akova!

     Al, joj, mene izdaleka

Smrt već vreba, na me čeka.

Ostati će udovica

Ždrebokožna čuturica.

     Tužna sudba! Amo vino,

Karmine da proslavimo.

Što bi drugi za me pili

Nek niz moje grlo mili.

     Banku imam, nije šale,

Što je spremih za očale,

Al sljepoće strah kog nije,

I očale nek zapije.

     Blago moje, moj rubinu,

Zadnji forint tebi, vinu;

Sve ću dati za te mirno,

Usnom tebe da bih dirno!

     Oh, cmačem te, oh, grlim te!

Sve dok dišem ja volim te!

Sa mnom u grob nek te stave,

Ovaj epitaf sastave:

     „Putniče, nazdravi zdvojni!

Ovdje leže nerazdvojni,

Bezazlena pijanica

I ždrbokožna čuturica!“