Franzu Listu

Tebe, kog vječne slave uspjeh goni,

 Jer ti u glazbi krv sunca nam zvoni

 Koju vrijeme ne ubija,

 Domovina, što ponosna te voli,

 Hunyadija i Zrinskog narod goli,

 Slavi te sad i pozdravlja!

Budi ponosan na nju, dobro znaj

 Da tebe nadahnjuje ovaj kraj

 Što junaka i čuda je dom;

 Tvom narodu što nijemo snosi bol

 I u radosti plakati zna gol

 Sličnog nema na svijetu tom.

O, dođi međ nas, ostani međ nama

 Što volimo još sa tajnim nadama,

 Premda se nada runi;

 Nama sviraj svoj čudesan pjev

 Što kazat ne zna riječi gnjev,

 Al slute milijuni.

Il, ako odeš, jer te zove svijet

 Znaj kroza nj našu tajnu pronijet

 Daleko doprijet

 Nek mogne: narod što u pjesmama

 Besmrtnu tugu nosi, nikada

 Ne može umrijeti!