Trščar

Ispod krova od trske, jesi li već spavao,

tamo izlazak sunca dal si video?

U povetarcu kako šumi trska ako

ju svanuće takne, dal si slušao?

Zar nisi video? Ništa nisi video.

Ni grmušu, ni čaplju,

ni krilo plavog sjaja divlje patke,

niti zvezdu na vodi titrajuću.

Dal si vatru od lanjske trske pravio?

Milovao li tvoje lice njena dumagija

u mesečini kad ispod sjajnog neba

varljiva svetlost titra?

Dal si video na velikim vodama na hiljade

ploveća gnezda, mladunce lisaka?

I dal si slušao šta poručuje

ptica selica tokom maglovitih jutara?

I dal si jastuk od sena trske imao,

muziku mnoštva žaba slušao,

teturajuću sovu kao prijatelja oslovio,

na žaru pečenu kesegu večerao?

Dal si se kupao u tišini i svetlu,

uveče, kad nema vatra plane

i preko trščara san preleti

te mekana vrba blago uzdahne?

San ti ako bezbroj stabljika trske čuva

i nad tobom nebo drži,

zvezdan smiraj ti daruje

i srce ti tetoši.