Golgota, mak, testija
– vijuge, nekakva turska omama –
danas već ko zna, zidove kuće sa bardakom
viticama kakav cvet obavija.
Ustvari: sve jedno je.
Bitno je, da je rescvetala,
da među ponovo sanjanim braćama
mnoštvo ukrasa starog zida:
evo, kući je stigla.
Ti, ko si siromašan,
umoran, šepav, bolestan:
u tu kuću tako stupi,
kao neko ko na svetu zemlju
koja ozdravljenje nudi stiže.
Skitnica teškog koraka tu
lake članke vila dobija;
i u pocepanoj sandali
iznurena i podrapana
lutalica, ti sam
u caricu se pretvaraš.
Šarošpatak*, Crveni toranj
*Drevno mesto u Mađarskoj sa utvrdom iz doba Turaka.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论