Ruku mi više ne daješ,
usne mi ne daješ,
i sladak miris tvog dodira mom
odelu ne predaješ.
I u snu si, jao, uvek
hladna i ledena.
I u snu si me napustila,
više te nigde nema.
Ni humka, ni urna
nije ostala.
Tebe više nigde nema,
zemlja te je progutala.
Gde je moja draga, samo
gledam i nagađam.
U snovima ili javi
za njom tragam, tragam.
Nesala je ali znam
da postoji negde.
I sve dok za njom tragam
ni ja nisam nigde.
Na krivudavim stazama
nekog dalekog leta
životom spojeni stari par
zagrljeno šeta.
Uska staza je preko mosta,
crnim trnom obrubljena,
tamo idu oni! Kako
se vole! Blago njima!
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论