U Nacionalnom Muzeju, marta 2006.
U toplini mnoštva
pogleda
zaboravljamo mraz
Novgoroda,
prašinu i buđ,
i na nas odmerenu
u-ruke-te-više-ne-uzimaju
moriju.
Tolikim prisnim rečima
miluju nas,
taj blagi žamor
tako nosi u sebi
obećanje listanja,
da nam je slušati
milina.
Putniče, ti ko si
nas danas posetio,
nemoj naše užasne rane gledati,
znaj, vaskrsnuti valjda
kod kuće teško neće biti.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论