Ispred svojih šatora
na sigurnoj granici sutona
dim lula
oštrice sekira
kruži
među dušama sivilo luta
i vrač
prvi znalac svake tajne
takođe zadrhti
*
Vetar prašinu pustare nosi
između sakatih gomila trava se skriva
pustinja se već priprema
stara žrtvovanja ne pomažu
lovci u lov zalud kreću
njihove strele divljač ne nalaze
lukavog krivolovca stupice netaknuto čekaju
od mulja uprljane vrše ribara
na suncu samuju
stoka pastira oštrolisnom korovu se obraduje
život se gubi
promenu krasne kese i bubnjevi ne donose
i samrtna gozba izostane
da sve češće izgubljene duše umire
ljudska žrtva je potrebna
reče čarobnjak
kako njegova topla krv curi
u srcu zaostalo zgrušeno nabreknuće
njegova creva naborani zalisci pluća
još bi pokazali odakle šta se može očekivati
i izaberu nedužne
koje je zavera i u oskudici uplašeno zaobišla
i prosvetljenom sabljom u metežu divljih pesama truba i bubnjeva
obred nastariji prorok vrši
što poglavar na belom konju s užasom promatra
u kalež krvlju zgusnuto vino se sipa
iz ruke u ruku kola
ali ni to nije dovoljno
čarobnjak sad za posudu lobanju zahteva
da se udar sudbe završi neka halvaluk iz toga piju
i sve se prema njegovoj žeji dešava
ali prašina pustare se ne stiša
divljač u šumu ribe u reku se ne vraćaju
galama u proklinjanje pretvoreno preklinanje oglašava
zadnji sud evo ostvaruje se
*
Usamljeno stoji čarobnjak
lice mu je smiren ukrase skinuo
u ruci čarobne predmete ne drži
četa ge ne sluša
duše muškaraca koplja i strele jačajau
a sa ženama nema šta da se priča
pa tvrdim rečima bunaru govori
ali malobrojni prisebni više se zanesu
niti glave opijenih se ne bistre
krv ključa
ispred stabla poglavara visoko prsne
gde veziri sa vinom mešaju te
iz oblih pehara piju
glas zaverenika daleko se čuje
*
Pastir na kraju obreda stiže
razilazeće nemo gleda
muškarci plemena odluku su doneli
dok je on nestanak trave među oborima promatrao
suv hropot stoke slušao
jer voda voda se gubi
svet vene
tu je konačan dokaz
svake propasti
u prtnjači patrlj frule mu je
ljudi treba treba nešto učiniti
ispred ispražnjenog trga šatora kaže
ali glasovima pun vazduh
njegov glas potisne
*
U daljinu stigla
lutajuća plemena
domovinu traže
era seoba je
ali među njima i za osvajanje stvorenog ima
ko nestalan duh tokom noći pratiti zna
i ratoborni sledbenici u gustim redovima se javljaju
iz pehara krv zakletve piju
i raskalašene čete vezire će dobiti
čuje se rog vojske su u pokretu
svet je još otvoren
*
Od nomadskih plemena tek su pesme ostale
ispod sedla omekšavajući prošlost
legende nosa
o domovini peva
i neprekidno luta
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论