Stigao je kući kralj zmajeva i oglasio se:
– Avaj, kakvog li ljudskog mirisa osećam tu,
koga si smela pustiti, običnog smrtnika,
bez mog znanja, odobrenja?
Na odgovornost zbog prošlosti ne mogu te prozvati.
Da se od sebe odrekneš ne mogu zahtevati.
Prošla je ali živi; duboko u tebi.
Tvoja je. Bilo šta: samo su podaci.
Ako i poričeš, prošlost neće lagati.
Prošlost je ali utiče na sadašnjost.
Na odgovornost zbog prošlosti ne mogu te prozvati,
da se od sebe odrekneš ne mogu zahtevati.
Nisi mogla zauvek zakopati:
(kakvog li ljudskog mirisa osećam?)
uvek nešto iskrsne;
ne znam, ne vidi se, čuje se.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论