sve dotle je smeh
veza bila
dok ti sevajući otrovnjak
nisam primetila
posle je u nama odbrana
postala zajednička
ti zub
ja život branila
*
tako si sebe od mene čuvao
kao Modrobradi tajnu zadnje kapije
rešena na smrt te htela
otkriti
i nisam verovala
da na moje smaknuće ozbiljno misliš
zemljotres mi je od onda u želucu
ako se arija Judite zazvuči
*
između nas postojeću daljinu
jednom prugom probola
na kojem u kvart želuca hrana
silazila i sa zanemelom mrvicom
tanjur mi se vratila
*
na žici lasta moje nade sedela
mada je znala
sama leto neće vratiti
ti krvoločni mačore
od dole vrebao
nesmotren tren
uvek je ostao septembar
*
kineski zid je sitnica
u odnosu na zid između nas nastalog
verovala sam jednom ćeš doviknuti
haho
ili nešto slično
ali bila sam prinuđena
umesto večere zid žderati
da bi te konačno ugledala
na žalost postojalo je još nešto
što nisam mogla svariti
od onda dah mi na kamen zaudara
*
električna jegulja si bio
ulovio me
a nisam ni rekla
preporučujem se
ali nisi procenio
da sam prevelik
zalogaj
ti si gladan
a ja na let
nesposobna riba poletuša ostala
*
u najupečatljivijem prikazu
života
tad imala udela
kad nožem kojeg si ti držao
kičmu mrtve ribe prerezala
svojeglava sila na krljuste se lepila
i poslednjeg trzaja života
ruka mi u moj želudac prenela
nisam bila sposobna kušati njeno belo meso
samo sam te s užasom promatrala
nju si baš tako pohlepno žderao
kao i mene
*
na kraju sam
samo boga žalila
između nas troje
on je najusamljeniji
*
tako si mi grudnog koša ugrizao
ritmično pokretnog mesa boje sleza
kao moja mačka pticu pevačicu
nju izgrdila
žrtvu iz njene razglobljene čeljusti izbavila
tebe ostavila
lekari su na mestu mog srca
na onom raskidanom komadu mesa
dugo ispitivali
trag tvoga zubala oblika potkove
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论