Jedna još neoblikovana pesma

Naš san jug je bio

narančom puna kočija vitke banane

neobuzdan smeh devojaka gajevi smokve

divlji slani mirisi i još jedna neoblikovana pesma

pogled ribara kako na metalastim leđima riba zasija

plave zelene lepršave bele more boja

u nizu palmi mnoštvo tkanina

vreva galama blag metež na maglovitim granicama

još neznanog i neobuzdanog

lutanje

nas teške malje senki stena

sakrivaju

i u naručju naših belih iskonskih susreta

prostranstvo i svežina

okusima bludnih večeri na to te sad čekam