projurio je život s nama i mi sami pored njega
jezik što su nam ostavili i u sebi udisali danas ružno nam muca
skrhan mu je koleno kičma bojim se srušiće se
kome reč kome razmak reči što je jedno bilo danas se pocepao
pričamo samo pričamo oduševljeno teramo svoje
iznutra osluškujući mi pišemo mi čitamo mi se krstimo
dubinu ponora promatramo od čijeg ruba već
samo jedan korak već samo pola samo četvrt
samo život samo smrt nas deli
zaboravio odgovor rasprše se reči kuda bežite
nezahvalne sluge ste mi do smrti
ali na kraju šmugnuvši se ipak vraćaju i skupe se
i održavajući nad njim velikodušnu smotru zaprepašćeno se pitam
dobro-dobro ali šta je bilo pitanje
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论