Pa kažem i kažem i kažem:
u isušenom koritu reke, tu, unutra,
nema brzaka. Kao do đavola jedno
truplo u vodi: nadme se, ne tone.
I šta još? Usne su sašivene.
Postojanje je svilena materija, a predmet
pocepana košulja. Priče nema. Već se bojim.
Već se otvara i širi se. Konačno čitanje.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论