1. (Prema Antarktiku)
1. (Antarktisz felé)
dođi da nas dva na antarktik pobegnemo
nemoj predomišljati lud je ko se
gyere szökjünk meg antarktiszba ketten
od dugačkog puta polarnog mraza prestraši
ne töprengj sokat bolond ki visszaretten
biće nam tamo dobro i odjedanput sve će jasno biti
a hosszú úttól a sarki hidegtől
prestaće pritisak krivice i skrivanja
jól megy ott majd a sorunk és hirtelen minden eldől
oslobođen smeh poput ledenog kristala zveči
megszűnik a szorongó bűn a rejtezkedés
sem očiju od nas ne vidi se ništa
jégkristályként csörömpöl a bomló nevetés
odatle čitamo šta se s nama događa
egyéb se látszik belőlünk csak a szemünk
ti moje promatraš ja tvoje ispitujem
abból olvassuk le mi is történik velünk
jasno vidim u tebi želju tvog budućeg
én a tiédet faggatom te az enyémet lesed
potomka ko sad u tvojim ćelima se skriva
tisztán látom benned jövendő gyermeked
nestrpljivo čekajući kakva sudba ga čeka
vágyát ki most sejtjeidben lapul
u polarnom mrazu možemo sebe zalediti
feszengve várva sorsa hogy alakul
i u jednoj boljoj eri već ćemo se odlediti
a sarki fagyban eltehetjük magunk
i uživati u kratkom proleću antarktika
egy jobb korra amelyben majd szépen felolvadunk
danas smo tek gomile leda koje je sunce ružno načeo
s tobzódva éljük a rövid antarktiszi tavaszt
dođi sa mnom u antarktiku kao doma
ma még csak jégtömbök egymás mellett akiket csúnyán kikezdett a nap
to je već zov leda ledenog srca
gyere velem antarktiszba mintha haza
2. (Santa leda koja puca)
ez már a jég a fagyos szív szava
ne smem ni spavati
čujem kako santa leda puca
2. (Hasadó jégtábla)
na napuklom plovilu ispunjeni strahom
udvoje se savijamo
már elaludni sem merek
morna ti glava je na mom ramenu
hallom a jégtábla reped
okean je nemiran
ketten kuporgunk teli félelemmel
šta još nas čeka
a hasadozó tutajon
jednom će puknuti naša santa leda
kába fejed a vállamon
danju i noću te držim da
hánykolódik az óceán
na nemirnim vodama ne bi
mi tör még ezután reánk
odjedanput otplovili
jégtáblánk egyszer elhasad
već ni zaspavati ne smem
éjjel nappal csak tartalak
ovako možda neću se ni probuditi
nehogy elússzunk hirtelen
3. (Tajanstvena veza)
tovasodró vizeken
kakvo je to komešanje ispod leda
már elaludni sem merek
ribe nas u rojevima prate
így talán fel se ébredek
telo iza tela telo iznad tela
u opalnoplavo obučen
3. (Titkos kapocs)
divimo se tom kretanju
u beskraj nestajanju
mi ez a nyüzsgés a jég alatt
koliko ih stigne i gde
rajban követnek a halak
saznati nikad niko neće
test test után test test fölött
da ta na žar pripremljena riba je
opálos kékbe öltözött
tajna veza šta nas spaja
csodáljuk ezt a vonulást
jedno smo telo samo prepolovljeni
a végtelenbe illanást
u sredini blistave opljačkane
hányan érkeznek meg s hova
sante leda plovimo
nem tudja meg senki soha
gde smo se sjedinili
hogy az a hal mit nyársra tűz
ti i ja
titkos kapocs mely összefűz
4. (Zbrkan kalendar)
egy test vagyunk mely kettőbe oszlott
na uglu od kada živimo
úszunk egy csillogó kifosztott
zalud računam
jégtábla közepén
kalendar je zbrkan
hol eggyéváltunk
a u našoj ruci
te meg én
i busola čudan ples pleše
te ni jedan od naših zavidnika
4. (Összezavarodott naptár)
da nas prati
i samo zato da bi
mióta élünk már a sarkon
štetio život prihvata
hiába számolom
u kojoj radost samoće
összezavarodott a naptár
menja se sa snagom ljubavi koja održava
ahogy az iránytű is fura táncba kezd
baš to je čudo antrktika
kezünkben
nije zanosan dar zemlje leda
és nem akadt egyetlen irigyünk sem
tamo mi smo sa sobom doneli
aki utánunk eredve
5. (Nikad postojalo predeo)
csak azért is hogy ártson
sidro je dignuto
vállalja e létet
na obali koja se udaljava usamljenu
melyben a magány öröme
ranjenu cvokotajući koračajuću nadu
váltakozik a szerelem megtartó erejével
ni žmirkajuće oko ne primeti
épp ez az antarktiszi csoda
sudbu lađe u kretanju
više sile određuju ja samo sa krme
nem jégország lelkes adománya
zaleđenu poput beskrajne
mi vittük magunkkal oda
ozlede zaraslu uvalu mogu promatrati
ljuljam bolnu uspomenu
5. (Sosemvolt táj)
jednog nikad postojalog predela
jedne izostale slobode koja
a horgony felhúzva
samo tad i tamo živi
a távolodó parton már a hunyorgó szem
gde inače čovek nesposoban živeti
se fedezi föl a sebzetten is le-fel járkáló
6. (cirkus se razvali)
magára maradt vacogó reményt
pored mene si se nalaktila
a mozduló hajó sorsa fölött már
lice ti je zatvoren
felső erők döntenek én csak a tatról
ispucalo
nézhetem a jegesedő végtelen sebként
i dok krišom tvoje bore gledam
beforró öblöt
nabreklo dno nosa
ringatom sajgó hideglelős
usne spuštenih rubova
emlékét egy sosemvolt tájnak
neznatne brkove
egy tovamaradó szabadságnak mely
perut na korenu kose
csak akkor és ott él ahol
kao da strani svet promatram
az ember különben képtelen élni
zastideo sam se
pa to sam i do sada video
6. (a cirkuszt lebontják)
ruka bi na svoj uobičajen nežan put krenula
kretnja na pola puta u vlastito htenje smrzne
mellettem könyökölsz
kako se sve udaljuje
arcod zárkózott
zaostaje obala i ti sa njom
cserzett
nada koja na obali
s míg lopva fölleltározom pörsenéseid
ruke slamajući trčkara
duzzatag orrod tövét
ostaje sloboda vatra noći
lefittyenő ajkad szélét
naša lepota reč
kis bajuszkádat a korpát
kao kad se cirkus
hajad tövén
polagano razvali
mintha idegen földrészt szemlélnék
neutešno
elszégyellem magam
u obrnutom redosledu
de hisz ezt mostanig is láthattam
(1993-1994)
a kéz megindulna gyöngéd megszokott útjaira
félúton a mozdulat gondolatába fagy
ahogy minden távolodik
elmarad a part s vele te is
a parton a le-fel szaladgáló
kezeit tördelő remény
marad a szabadság az éjszakák tüze
szépségünk szavunk
mint mikor a cirkuszt
komótosan lebontják
vigasztalanul
fordított sorrendben
(1993-1994)