Vedi, si sta facendo sera, e la brutale recinzione di quercia
Vidiš li, mrači se, i bodljikava žica hrastovih
orlato da filo spinato, la baracca cosi fluttuante,viene assorbita dalla sera.
Lo sguardo lento lascia andare il limite della nostra prigionia,
stupaca ograde i barake lebde, usisava ih mrak.
solo la mente, solo la mente percepisce la tensione del filo spinato.
Vedi cara, qui, anche la fantasia si libera solo cosi,
Ropstva nam uski krug proširuje se i puca vidik naš
il sonno, il liberatore clemente, scioglie i nostri corpi spossati
e il campo dei prigionieri si avvia verso casa,
i samo um, i samo um, on zna da su žice razapete tu.
Lacero e calvo, russando volano i prigionieri,
Vidiš li, draga, i maštu nam, i nju nam oslobađa
dalla cima cieca della Serbia, al paese natio acquattato nella landa.
Oh, paese mia acquattato! Quella casa esiste ancora?
kao i slomljena tijela tek san, lijepi osloboditelj
Le bombe l'avranno evitata? Ed è come quando ci siamo arruolati?
Tornerà a casa, chi geme a destra e chi alla sinistra giace?
kkoji nam otvara logor, pa kući kreće naš um.
Di' esiste ancora la patria, dove capiscono anche i esametri?
Odrpani, ošišani, hrčući lete robijaši
Tastando riga sotto riga, senza accenti,
scrivo cosi, nell'oscurità la poesia, cosi come vivo,
sa slijepog krova Srbije u skrovište domovinskog tla.
alla cieca, strascicando sulla carta come un bruco,
i guardiani del lager hanno sequestrato tutto,
Tiha skrovišta doma! A postoji li još taj naš dom?
torcia e libri, non arriva neppure la posta,
solo la nebbia scende sulla nostra baracca.
Nije li ga dostigla bomba? I je li, kakav je bio?
Francesi, polacchi, italiani ciarlieri, secessionisti serbi,
I onaj što uzdiše desno, i onaj što lijevo leži, hoće li naći ga bar?
trasognati ebrei montanari, vivono qui,
tra vermi e notizie allarmistiche,
Reci, ima li još domovine tamo gdje ovaj shvaćaju stih?
corpi febbricitanti spezzati, eppure vivono la stessa vita, -
aspettando notizie liete, parole dolci da una donna,
Bez ukrasa svih, gnječeći stih pod stih
destino libero, e aspettano la fine, celata nella nebbia fitta, il miracolo.
u ovom sumraku pjesmu pišem tako kako živimo
Come animale prigioniero tra i vermi, giaccio sulle tavolette di legno,
l'attacco delle pulci si rinnova, ma lo sciame delle mosche s'è quietato.
sljepački, ko gusenica pedljem pipkajući papir,
É sera, la prigionia è più corta di un giorno è anche la vita.
L'accampamento dorme. Il paesaggio è illuminato dalla luna,
džepnu mi lampicu, knjige, sve su oduzeli čuvari
e nella luce i fili spinati si stendono di nuovo,
L'ombra dei guardiani armati, si intravede attraverso la finestra,
logora i ne dolazi pošta, nad barake slijeće magla nam tek.
tra i rumori della notte, proiettandosi sui muri, cammina.
Tu, među vijestima strave i ušima žive Poljak i Francuz
Vedi cara, dorme l'accampamento, frusciano i sonni, sbuffa il desto,
si rigira nello stretto posto e dorme già di nuovo,
i glasni Talijan, pobunjeni Srbin, žalosni Židov na brdu,
gli brilla il viso. Solo io sto seduto desto, al posto dei baci tuoi
sento in bocca il sapore di mezza sigaretta consumata,
svi dobru čekaju vijet, lijepu žensku riječ, slobodnu ljudsku kob,
e il sonno, il clemente, non viene, perché ormai non son più capace
ne a vivere ne a morire senza di te.
i čekaju kraj ovih muka, kraj guste magle, čekaju čudo.
Ležim na daski, međ ušima zarobljena zvijer, a buha
Il campo di Heidenau, sulle monti di Zagubica
sve iznova na me juriša, ali je vojska muha smirila bar.
Večer je, za jedan je dan opet kraće moje ropstvo,
a i život je kraći za dan. Sav logor spava. Na predio
mjesečina sja i u njenoj rasvjeti opet se vide razapete žice
kroz prozor i vide se sjene čuvara s puškama
kako se uza zid penju, sa glasovima se miješaju noćnim.
Logor već spava, vidiš li, draga, šuškaju snovi,
zagrcne se probuđen sanjač, okreće se na ležaju usku i već
ponovo spava i lice mu sja. Tek ja sjedim budan
osjećam međ usnama dopola popušenu cigaretu i namjesto
tvog poljupca, dolazi san, san koji smiruje,
jer ja nu umrijet ne mogu, a ni živeti bez tebe već.
Logor Heidenau u brdima nad Žagubicom,
srpnja 1944