U Gutenbergov album

Kada se izmori noć i lažnih snova popovi nestanu,

A sunčev u zoru sjaj prestane rađati lažne znanosti,

Kad iz grubih ruku nasilja ispadne ubojiti mač,

I zločin kaljati neće svetoga mira već dob;

Kad ni stoku ni vraga tiranin  ucjenjivati neće

I bijedni seljak do ljudskog digne se dostojanstva,

Kada se razastre svjetlost sa zapada sve do na istok

I srce na  na žrtve spremno, ljudski oplemeni um;

Kad će se narodi Zemlje svi na sastanku naći

I glasom što u nebo šiba uzviknuti u složan zov,

Iz kog će jedna riječ izgrmjeti, riječ: „Pravda!“

Pa nebo tog poklisara pošalje, čekana davno,

Tek tad će dostojna slava za tebe doći, uz ime

Tvoje tek tad će pravi znak štovanja vezati svijet.