1. Ako bi pored nas sela
Ako bi poput detenceta pored mene sela,
saznala bi, zašto žurim
bilo kako izgovoriti reč:
Deteta željnog života.
poživioca , neprestanog zapitkivača,
u nas stalno prisutnog oklevaoca,
ko je sposoban i shvatiti i strepiti,
ko neće odmah do svog boga juriti
da nemirnog oca utuži,
zbog čega nema
zašto je predao
pravo na igru
što mu pripada,
što sam samo odrasla osoba
ludi trkač za nekom utvarom
svako veče
i svakog popodneva
s ove strane granice a ni iza...
Snovi su ionako bez granica.
Snivaj Mališane
smesti se pored nas, tu,
snovi na snenim grudima
tvoje majke dudlaju.
2. Na kraju tračnice
kad su već krvne ćelije mrtvo umorne
i noć je na kraju svojih tračnica
ne treba podnožje za otrežnjenje
nema potrebe za korpom za nošenje beba
gde bi prelomljena rečenica zaplakala
nije stigao zvižduk voza
iz tvog detinjstva
(Kluž, 1985.)
3. Čekanje
Gledaj, u našoj sobi veličine četiri koraka
– kad morno stižeš – sve s tobom se odmara...
Što i zloslutno zamisliti plačljiv
krevet od breze kojem mesta nema?
A vatrom muškarca čuvam ti telo
i u pelenama našeg sina... I ti ga štitiš...
Ili bi ga štitila kao drvo koji za nebom žudi
kad tokom oluje rastuće potomke vidi. –
Al zjapi naše dvorište. Trom je. Nemo
vrve u njemu zamišljene igračke.
U isčekivanju, optužujući jedan drugog gledamo:
ceste na kojima još niko nije hodao.
(Turda, 1970.)
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论