Uz sliku Tamaša Pelija
Ako treba
čekaću te 20 godina
bilo da te Had
iz uzburkane utrobe pakla
izbljuje ili sa strahovitom snagom
svi Bogovi
protiv tebe krenu
Pa ostani sam
vratićes se sigurno znam
Samo daj znak odobrenja u tvoj jarbol
upletenom zaštitničkom pogledu mom
Moja stalnost tvoju mornu dušu
na slanom safiru ljulja
Čekaću te dotle
dok tvoj brod neće u luci
našeg uskomešanog života usidriti
Oboje smo zatočenici
neraskidiva ljubav nas je
lancem svezala
Tokom samotnih noći
belog goluba šalji nek iz kljuna
na moje usne željne tvog poljupca
tvoje otpale suze sipa
Sa žala svoje presahlo naručje
prema moru što tebe kupa širim
Jedna kap ti je kožu dotakla
i nije mi žao da uplakano
samo tako mogu griliti
svog u smeonom poduhvatu
iznurenog ljubljenog Para
Ako te 20 godina trebam čekati
smatraću jednom danu
lepog i snažnog te vidim
i sebe tebi čuvam
nemo kao stišano telo
tvoje mame na mrtvačkoj postelji
27. 02. 2001.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论