Dižem te da te vide iz kamena si sa skrivenim kandžama i na čelu sa svetlosnim žilama zakon glasa i boje mi nije stran i ispred mene pejzaž određuje
spori pokreti oblaci čame rose
na rešetkama kanala naši protivnici prozirnim udovima čučaju
krcat trenutak
slomile su se trube megdana
na dojci matere debeli potomak visi njegovu sudbu ko zna
od ranije mi dobro poznatog milostivog obraza tražim na stolu je samotan tanjir
na vrhu drveta ptica sama živi i crnu pesmu peva
otvorimo prozore odakle se ljudi pobede vide
na pesku reči uzajamne pripadnosti niču
pored meni si tvoja sam pevaj među tamnim domovima jedra naše radosti vijore.
PoemWiki 评分
暂无评论 写评论