Pensieri nella bibliotecaCikos Ibolja 译

Razmišljanja u knjižniciEnver Čolaković 译


Rifletti, dove entri ora, studioso,
Kud stupaš sad, promisli, učenjače,
Sui stracci, dall’umanità gettati,
Po čovječanstva rasutim dronjcima.
Con lettere cupe, come la notte
Slovima tmurnim kao zimska noć
Invernale, è vergata l’atroce lezione:
Napisan leži nauk užasan:
“Mentre per una vita in miseria nascono
„Milijuni dok se za bijedu rađaju,
In milioni, qualche migliaio potrebbe
Tisuće ide blaženstvo na zemlji
Aver la salvezza sulla terra, se sapesse
Umom božanskim, čuvstvom anđela,
Usare la mente divina e emozioni
Znadu li koristit dane životne.“
Angelici per i propri giorni di vita.”
Čem tralje te? Da ko u polje ovce
Perché ‘sto pattume? Per pascolarci
Pasemo ih, i tim bljutavim znanjem
Sopra come le pecore sull’erba? Perder’
Nažderani da protratimo dan,
La giornata sazi di scienza vanesia?
Dan Gospodnji, i život narodni.
Il giorno di Dio! la vita della nazione?
Čem tralje te? Po mirisu prepoznam
Perché ‘sto pattume? riconosco tutti
Čovjeka-zveri grijehe baš sve.
Peccati dall’odore dell’uomo animale.
Krepost pisala na taj list, al nekoć
Su questo foglio c’è scritto la virtù,
Lupešku nosila odjeću. A tamo,
Ma un tempo era la veste del brigante.
Sretni dani nevinosti
E di là? I giorni felici dell’innocenza,
Na nježnoj haljini strtog djevičanstva,
Sull’abito strappato di una verginella,
Ili na košulji bijesne bludnice,
O sulla vestaglia d’una meretrice irata.
Postali zakon – zaštita krvavih
E qui la legge – sulle fogli d’un libro
Izdaja, lažnih sudaca, tirana
Reso bianco, fatto con i vestiti dei
Na listovima knjige bijelo ispranim.
Ribelli sanguinari, giudici falsi e tiranni.
I eto tajni brojki, strojeva:
Qui i segreti delle macchine e dei numeri!
Al oni koji razdrli odjeću
Ma coloro, che i vestiti hanno logorato,
Da iz nje zgodnu knjigu  sačine,
Per trasformarli in libri belli un giorno,
Izvan  broja ostaše, vrte se
Loro son fuori questione: vorticano in
Na točki koju oluje goni jar
Eterno nella spira della miseria, inseguite
U viru bijede, vrte beskrajno.
Dal Vento furioso, sulla ruota di Issione.
Na logu lude mudra glava sni;
Sul letto del folle, testa saggia sogna;
Zvjedoznanstvo je prosjakinja slijepa,
L’astronomia misura i mondi sui
Traljavo mjeri ono svjetove.
Cenci di una mendicante cieca:
Sljepilo i svijet na listu lažljivu!
Mondo e cecità su uno scadente foglio!
Iz ropskih dronja knjiga postala,
Le vesti dei prigionieri e vili mutati
Pa sad sloboda i junačka dob
In libro, ora la libertà e l’era eroica
Veliku povijest u njoj pričaju.
Racconta in esso la grande storia.
Vjernost, prijateljstvo zbori nam na listu
Fedeltà, l’amicizia favoleggiano sul fogli
Ruglo vjerolomstva što ga načini.
Fatti dai panni dei infami traditori.
Strahovita posvuda lažlivost!
“Ovunque ‘sta terribile menzogna!”
Pisana slova lista blijedi
L’immagine mortuario del foglio
Lik samrtnički gnjevno proklinje.
Pallido, fanno dannare le lettere vergate.
Krpo zemalja, ime ti knjižnica.
Stracci dei paesi! Tuo nome è biblioteca,
Al gde je knjiga što dovodi na cilj?
Ma dov’è il libro che porta alla meta?
Gdje je sreća većine, da li je
Dov’è la felicità della parte più grande?
Sa knjigom svijet naprijed krenuo?
Sarà avanzato il mondo grazie ai libri?
Kreće, al što je narod slavniji
Avanzava, e la scoria dei suoi popoli
To mu je izrod sve užasniji
Gloriosi diveniva sempre più orribile,
I gnjevna grud razdrta čovjeka
E il petto dell’uomo furioso alitava
Priprema propast slavi narodnoj.
Pestilenza sulla famosa nazione.
Zar da srušimo što tisućljeća
Dobbiamo dunque abbattere ciò, che nei
Uz svjetlost uma revno stvarala?
Millenni, la mente umana aveva creato?
Djela mudraca, djela pjesnika,
Le opere dei saggi, dei poeti, e tutto
Sve iz iskustva zlatnog rudnika
Quel, che il tempo aveva estratto dalla
Što je vrijeme već izrovilo?
Miniera dell’oro dell’esperienza?
Koliki sjajni um se raskide
Quante anime luminose si son immolate,
Bdijuć kraj srca što gori ruševno
Vegliate presso le rovine del cuore
Da poniženim jadnim ljudima
Ardente, per dar forza e consolazione
Smjernice pruži, snagu, utjehu.
Ai suoi compagni afflitti e smarriti.
Junaci to su, al nepriznati
Gli eroi del merito non riconosciuti,
Koje – kad mrtvi bili već i kad
Coloro – che dopo la loro morte,
bez straha smio – sramno zahvalan
Quando non costava più niente –
Pogani svijet obožavao.
Il mondo infame con la meschina
Te žrtve misli da usreće svijet,
Riconoscenza incominciò ad adorare,
Zar s trgovcima krpa obmana,
Martiri delle idee esaltanti, tutti
S tupoglavcima srca začmala,
Insieme ai mercanti dei stracci,
S učiteljima strasti pogubnih,
Queste teste noiose – con i cuori putridi,
Sve zajedno – i dobre radi zlih –
Con gli istruttori delle passioni malefici,
Na lomači da spalimo u prah?
Loro tutti insieme – i buoni a causa dei
Oh, ne, ne! Sve što rekoh bješe bol
Cattivi – sul falò devono incenerirsi?
Da trud tolikih duša odlučnih
Oh no, no, quel, che dissi, era dolore,
I sjajne misli – blata sinove
Che la fatica di tante anime risolute,
Ne mogoše iz blata podići!
Tante menti lucidi, non possono salvare
Da je na zemlji jedva koji kut,
I figli del fango dal sprofondamento!
Oazica u pijesku pustinjskom
La terra malapena possiede, nel
Gdje ime „čovjek“ bobro prolazi,
Mezzo del deserto, un piccolo angolo,
Gdje drevna prava stvaralaštva još
Un pezzo di terra fiorita, dove il nome
Imenu „čovjek“ bar pripisuju –
Dell’uomo è il valore più grande,
Iznimno ako rodio se crn,
Dove i diritti della creazione son
Jer Crnca stokom zovu silnici
Attribuito come eredità “all’uomo.”
I crn lik bga zvjerski bičuju.
Eccetto coloro, che son nati neri,
Ipak se, ipak treba truditi,
Loro son considerati bovini da questi
Jer novi duh počinje borbu već
Illustri, e frustano l’immagine di Dio.
I novi pravac duše prožima:
Eppure – eppure bisogna sforzarsi.
Čišća čuvstva u narod sirovi
Uno spirito nuovo apre strada verso alto,
I plodonosne misli cijepiti,
E nelle anime spalanca novi orizzonti:
Da se napokon zagrle srdačno
Innestare sentimenti più puri nelle
I da zavlada ljubav, pravednost,
Razze rozze, idee più fruttuose,
Da poslednji seljak u kolibi
Che infine s’abbraccino nei cuori,
Kazati mogne: ne, ja nisam sam!
E regni la verità e l’amore.
Ja imam braću, milijune njih!
E nella sua casupola anche l’ultimo
Ja sve njih branim, oni brane mene,
Plebe possa dire: non sono solo!
Ne bojim te se, kobi, htjela makar što!
Ho dei fratelli, diversi milioni,
To je zbog čeg se klonut ne smije.
Io li difendo, loro difendono me.
Slažimo kao pčele marljivo
Destino, io non ti temo, qualsiasi
Što razum stvara kad je nadahnut,
Cosa tu voglia, io non m’arrendo.
Pa kad skupimo kamen po kamen
Deponiamo con diligenza certosina, ciò
Dignimo novog doba Babilon
Che nelle ore dell’estro crea la mente.
Dok ne uzraste do zvijezda čak.
E se tutte le pietre son ammassate,
Kad kroz nebeska vrata virnemo
Costruiamo il Babele dell’era nuova,
Gdje anđeoske glazbe čuješ zvuk,
Finché sarà alto come le stelle,
Pa nam zemaljske krvi svaku kap
E quando avremo guardato dentro
Razgrije plamen sjajne vječnosti,
Il paradiso, ascoltato musica angelica,
raziđimo se ko stari narodi
Ogni goccia del nostro sangue umano
I opet počnimo trpjeti i učiti.
Ferve dalla fiamma del piacere elevato,
Zar je to kob? Zar kraja ni u čem?
Disperdiamoci come i popoli antichi,
Nem ga dok svijet ne izumre
Ricominciamo a tollerare e imparare.
I živ se čovjek ne okameni.
È questo il destino, non avrà mai fine?
Što nam je činiti? Boriti se,
Nessun fine prima che s’estingua la terra,
Čežnjama duše stvarni dati sok.
E i suoi figli viventi non diventano pietre.
„Čovjek“ smo, neba i zemlje smo sin,
Cos’è il nostro compito sulla terra? Lottare
Duša nam krilo što nosi u nebo,
E dare linfa ai desideri delle nostre anime.
A mi, namjesto da stremimo uvis,
Siam uomini, figli della terra e del cielo.
Ko loše ptice dosađujemo se
L’anima nostra sono le ali, che ci elevano
I životarimo sišuć barski mulj.
Al cielo, ma noi invece di tendere all’insù,
Što nam je činiti? Boriti se
Ci annoiamo, e come uccelli ignobili
Svim snagama za plemenitost.
Vivacchiamo nel fango della pestilenza?
Pred nama stoji budućnost naroda,
Cos’è il nostro compito sulla terra? lottare
Izborimo li da ne potone,
Secondo le nostre forze per nobili obiettivi.
I uz sjaj čisti borbe duhovne
Davanti a noi è il destino d’una nazione.
Dignemo li je što može naviše,
Se l’avremo estratto dall’abisso profondo,
Tad ćemo moći pred prahom predaka
E presso lo spirito combattivo abbiamo
Uzviknuti: živote, havala ti,
Raggiunto il punto più alto acessibile,
Zabavan to je, muški posao.
Potremmo dire tornando alla polvere dei
Nostri avi: grazie vita! per le tue benedizioni,
È stato divertente, lavoro degno d’un uomo!
1844


添加译本