Razmišljanja u knjižniciEnver Čolaković 译

Pensieri nella bibliotecaCikos Ibolja 译


Kud stupaš sad, promisli, učenjače,
Rifletti, dove entri ora, studioso,
Po čovječanstva rasutim dronjcima.
Sui stracci, dall’umanità gettati,
Slovima tmurnim kao zimska noć
Con lettere cupe, come la notte
Napisan leži nauk užasan:
Invernale, è vergata l’atroce lezione:
„Milijuni dok se za bijedu rađaju,
“Mentre per una vita in miseria nascono
Tisuće ide blaženstvo na zemlji
In milioni, qualche migliaio potrebbe
Umom božanskim, čuvstvom anđela,
Aver la salvezza sulla terra, se sapesse
Znadu li koristit dane životne.“
Usare la mente divina e emozioni
Čem tralje te? Da ko u polje ovce
Angelici per i propri giorni di vita.”
Pasemo ih, i tim bljutavim znanjem
Perché ‘sto pattume? Per pascolarci
Nažderani da protratimo dan,
Sopra come le pecore sull’erba? Perder’
Dan Gospodnji, i život narodni.
La giornata sazi di scienza vanesia?
Čem tralje te? Po mirisu prepoznam
Il giorno di Dio! la vita della nazione?
Čovjeka-zveri grijehe baš sve.
Perché ‘sto pattume? riconosco tutti
Krepost pisala na taj list, al nekoć
Peccati dall’odore dell’uomo animale.
Lupešku nosila odjeću. A tamo,
Su questo foglio c’è scritto la virtù,
Sretni dani nevinosti
Ma un tempo era la veste del brigante.
Na nježnoj haljini strtog djevičanstva,
E di là? I giorni felici dell’innocenza,
Ili na košulji bijesne bludnice,
Sull’abito strappato di una verginella,
Postali zakon – zaštita krvavih
O sulla vestaglia d’una meretrice irata.
Izdaja, lažnih sudaca, tirana
E qui la legge – sulle fogli d’un libro
Na listovima knjige bijelo ispranim.
Reso bianco, fatto con i vestiti dei
I eto tajni brojki, strojeva:
Ribelli sanguinari, giudici falsi e tiranni.
Al oni koji razdrli odjeću
Qui i segreti delle macchine e dei numeri!
Da iz nje zgodnu knjigu  sačine,
Ma coloro, che i vestiti hanno logorato,
Izvan  broja ostaše, vrte se
Per trasformarli in libri belli un giorno,
Na točki koju oluje goni jar
Loro son fuori questione: vorticano in
U viru bijede, vrte beskrajno.
Eterno nella spira della miseria, inseguite
Na logu lude mudra glava sni;
Dal Vento furioso, sulla ruota di Issione.
Zvjedoznanstvo je prosjakinja slijepa,
Sul letto del folle, testa saggia sogna;
Traljavo mjeri ono svjetove.
L’astronomia misura i mondi sui
Sljepilo i svijet na listu lažljivu!
Cenci di una mendicante cieca:
Iz ropskih dronja knjiga postala,
Mondo e cecità su uno scadente foglio!
Pa sad sloboda i junačka dob
Le vesti dei prigionieri e vili mutati
Veliku povijest u njoj pričaju.
In libro, ora la libertà e l’era eroica
Vjernost, prijateljstvo zbori nam na listu
Racconta in esso la grande storia.
Ruglo vjerolomstva što ga načini.
Fedeltà, l’amicizia favoleggiano sul fogli
Strahovita posvuda lažlivost!
Fatti dai panni dei infami traditori.
Pisana slova lista blijedi
“Ovunque ‘sta terribile menzogna!”
Lik samrtnički gnjevno proklinje.
L’immagine mortuario del foglio
Krpo zemalja, ime ti knjižnica.
Pallido, fanno dannare le lettere vergate.
Al gde je knjiga što dovodi na cilj?
Stracci dei paesi! Tuo nome è biblioteca,
Gdje je sreća većine, da li je
Ma dov’è il libro che porta alla meta?
Sa knjigom svijet naprijed krenuo?
Dov’è la felicità della parte più grande?
Kreće, al što je narod slavniji
Sarà avanzato il mondo grazie ai libri?
To mu je izrod sve užasniji
Avanzava, e la scoria dei suoi popoli
I gnjevna grud razdrta čovjeka
Gloriosi diveniva sempre più orribile,
Priprema propast slavi narodnoj.
E il petto dell’uomo furioso alitava
Zar da srušimo što tisućljeća
Pestilenza sulla famosa nazione.
Uz svjetlost uma revno stvarala?
Dobbiamo dunque abbattere ciò, che nei
Djela mudraca, djela pjesnika,
Millenni, la mente umana aveva creato?
Sve iz iskustva zlatnog rudnika
Le opere dei saggi, dei poeti, e tutto
Što je vrijeme već izrovilo?
Quel, che il tempo aveva estratto dalla
Koliki sjajni um se raskide
Miniera dell’oro dell’esperienza?
Bdijuć kraj srca što gori ruševno
Quante anime luminose si son immolate,
Da poniženim jadnim ljudima
Vegliate presso le rovine del cuore
Smjernice pruži, snagu, utjehu.
Ardente, per dar forza e consolazione
Junaci to su, al nepriznati
Ai suoi compagni afflitti e smarriti.
Koje – kad mrtvi bili već i kad
Gli eroi del merito non riconosciuti,
bez straha smio – sramno zahvalan
Coloro – che dopo la loro morte,
Pogani svijet obožavao.
Quando non costava più niente –
Te žrtve misli da usreće svijet,
Il mondo infame con la meschina
Zar s trgovcima krpa obmana,
Riconoscenza incominciò ad adorare,
S tupoglavcima srca začmala,
Martiri delle idee esaltanti, tutti
S učiteljima strasti pogubnih,
Insieme ai mercanti dei stracci,
Sve zajedno – i dobre radi zlih –
Queste teste noiose – con i cuori putridi,
Na lomači da spalimo u prah?
Con gli istruttori delle passioni malefici,
Oh, ne, ne! Sve što rekoh bješe bol
Loro tutti insieme – i buoni a causa dei
Da trud tolikih duša odlučnih
Cattivi – sul falò devono incenerirsi?
I sjajne misli – blata sinove
Oh no, no, quel, che dissi, era dolore,
Ne mogoše iz blata podići!
Che la fatica di tante anime risolute,
Da je na zemlji jedva koji kut,
Tante menti lucidi, non possono salvare
Oazica u pijesku pustinjskom
I figli del fango dal sprofondamento!
Gdje ime „čovjek“ bobro prolazi,
La terra malapena possiede, nel
Gdje drevna prava stvaralaštva još
Mezzo del deserto, un piccolo angolo,
Imenu „čovjek“ bar pripisuju –
Un pezzo di terra fiorita, dove il nome
Iznimno ako rodio se crn,
Dell’uomo è il valore più grande,
Jer Crnca stokom zovu silnici
Dove i diritti della creazione son
I crn lik bga zvjerski bičuju.
Attribuito come eredità “all’uomo.”
Ipak se, ipak treba truditi,
Eccetto coloro, che son nati neri,
Jer novi duh počinje borbu već
Loro son considerati bovini da questi
I novi pravac duše prožima:
Illustri, e frustano l’immagine di Dio.
Čišća čuvstva u narod sirovi
Eppure – eppure bisogna sforzarsi.
I plodonosne misli cijepiti,
Uno spirito nuovo apre strada verso alto,
Da se napokon zagrle srdačno
E nelle anime spalanca novi orizzonti:
I da zavlada ljubav, pravednost,
Innestare sentimenti più puri nelle
Da poslednji seljak u kolibi
Razze rozze, idee più fruttuose,
Kazati mogne: ne, ja nisam sam!
Che infine s’abbraccino nei cuori,
Ja imam braću, milijune njih!
E regni la verità e l’amore.
Ja sve njih branim, oni brane mene,
E nella sua casupola anche l’ultimo
Ne bojim te se, kobi, htjela makar što!
Plebe possa dire: non sono solo!
To je zbog čeg se klonut ne smije.
Ho dei fratelli, diversi milioni,
Slažimo kao pčele marljivo
Io li difendo, loro difendono me.
Što razum stvara kad je nadahnut,
Destino, io non ti temo, qualsiasi
Pa kad skupimo kamen po kamen
Cosa tu voglia, io non m’arrendo.
Dignimo novog doba Babilon
Deponiamo con diligenza certosina, ciò
Dok ne uzraste do zvijezda čak.
Che nelle ore dell’estro crea la mente.
Kad kroz nebeska vrata virnemo
E se tutte le pietre son ammassate,
Gdje anđeoske glazbe čuješ zvuk,
Costruiamo il Babele dell’era nuova,
Pa nam zemaljske krvi svaku kap
Finché sarà alto come le stelle,
Razgrije plamen sjajne vječnosti,
E quando avremo guardato dentro
raziđimo se ko stari narodi
Il paradiso, ascoltato musica angelica,
I opet počnimo trpjeti i učiti.
Ogni goccia del nostro sangue umano
Zar je to kob? Zar kraja ni u čem?
Ferve dalla fiamma del piacere elevato,
Nem ga dok svijet ne izumre
Disperdiamoci come i popoli antichi,
I živ se čovjek ne okameni.
Ricominciamo a tollerare e imparare.
Što nam je činiti? Boriti se,
È questo il destino, non avrà mai fine?
Čežnjama duše stvarni dati sok.
Nessun fine prima che s’estingua la terra,
„Čovjek“ smo, neba i zemlje smo sin,
E i suoi figli viventi non diventano pietre.
Duša nam krilo što nosi u nebo,
Cos’è il nostro compito sulla terra? Lottare
A mi, namjesto da stremimo uvis,
E dare linfa ai desideri delle nostre anime.
Ko loše ptice dosađujemo se
Siam uomini, figli della terra e del cielo.
I životarimo sišuć barski mulj.
L’anima nostra sono le ali, che ci elevano
Što nam je činiti? Boriti se
Al cielo, ma noi invece di tendere all’insù,
Svim snagama za plemenitost.
Ci annoiamo, e come uccelli ignobili
Pred nama stoji budućnost naroda,
Vivacchiamo nel fango della pestilenza?
Izborimo li da ne potone,
Cos’è il nostro compito sulla terra? lottare
I uz sjaj čisti borbe duhovne
Secondo le nostre forze per nobili obiettivi.
Dignemo li je što može naviše,
Davanti a noi è il destino d’una nazione.
Tad ćemo moći pred prahom predaka
Se l’avremo estratto dall’abisso profondo,
Uzviknuti: živote, havala ti,
E presso lo spirito combattivo abbiamo
Zabavan to je, muški posao.
Raggiunto il punto più alto acessibile,
Potremmo dire tornando alla polvere dei
Nostri avi: grazie vita! per le tue benedizioni,
È stato divertente, lavoro degno d’un uomo!
1844


添加译本