Posmrtni govorEnver Čolaković 译

GrabredeAndreas Kárpáti 译


Vidite, drugovi, mrtav je, ispario
Seht, Brüder, er ist nun von uns gegangen,
ostavio nas. Sve nas prevario.

Poynavasmo ga. Ne bješa velik nit izvanredan.
Geprellt sind wir, im eignen Kreis gefangen.
Tek srce, našem srcu drag i ugodan.

Nema ga više,
Erinnert euch, ihm fehlten Ruhm und Größe,
sad je zemljica.

Joj, raspala se
Er stand uns bei mit seines Herzens Blöße.
jedna riznica.


Nur Lehm wird sein
Primjer baš ovaj nek vam je poučak:

takav je čovjek. Jedinstven primjerak.
Von seinen Knochen,
Ne živje takvih više, tek jedan, nek se zna,

na istom stablu nisu jednaka lista dva
Ach, zerbrochen
i njemu nikad neće biti slična.


Ist der Schrein.
Pogledajte tu glavu, ta dva sad bezlična

draga oka. Pogledajte tu ruku sivu
Laßt solcherart uns seiner jetzt gedenken:
što pada sad u maglu neizrecivu

ukočena ko kamen,
Natur kann sich nicht zweimal gleich verschenken,
ko relikvija, znamen

na kojem klinastim pismom piše sjajna
Ihn gibt's nicht mehr und gab's auch vor ihm nie.
jedine jedinke života drevna tajna.


So wie ein Blatt mehr ist als eines Blatts Kopie,
Ma tko da bješe, sjaj, toplina bješe.

Svak znao ga i javljao: on bješe.
Wird auch in all der Zeit ihm keiner gleichen.
Kako je ovo il ono jelo najradije htio

i govorila mu usta što ih zapečatio
Aus seinen Augen wird das Leben weichen,
sad mir, i kako nam u ušima glas bio

njegov ko hram što se u moru utopio,
Seht seinen Kopf, seht seine bloßen Hände,
kako još nedavno za svoj stol jw sjeo:

„Sinko, malo sira sada bih pojeo“,
Die sich verliern im Dunst der Nebelwände,
il kako je vino pio, ko dijete

buljio u dim iz svoje cigarete,
Erstarrt in Stein -
kako je hodao, telefonirao

i šarene niti snova prebirao:
Reliquiensein,
kako mu na čelu sjao znamen fini

međ milijunima da je on jedini.
Darauf sind, ornamentengleich verzweigend,

Možeš ga tražiti, nećeš ga pronaći
Linien geritzt, sein Lebensrätsel zeigend.
ni tu, ni u Africi, na pol možeš zaći,

u prošlosti krenuti, u budućnost sklada
Licht, Wärme war er uns, gleich wer er war.
rađat će se ma tko, ali on – nikada.

Nikad više
Ein jeder wußte, riefs, daß: er er war.
uz bledunjav smiješak neća da uzdiše.

Presiromašna je vila kob što tvori
Er mochte diese und auch jene Speise,
da ponovo čudo jedinke te stvori.


Sein Mund sprach ganz auf eigne Weise,
Slatki prijatelju, sve to jako liči

na nekog čovjeka smišljena u priči.
Versiegelt von der Stille nun, Nachklang,
Na njega je život jednom tek mislio,

a mi se raspričali: „Eto, živ je, čio...“
Geläute eines Tempels, der versank
Onda se na njega teret neba slio

a mi već plačuć pričamo: „Tek bio...“
Im Wasser tief, noch höre ich ihn sagen:
Eno ga, leži, snažan, borben lik

kao svoj vlastiti skamenjen spomenik.
„Ein wenig Käse könnt ich jetzt vertragen...",
Ne probude ga suze, riječi, lijek...

Na zemlji tek jednom provedeš svoj vijek.
Seh ihn beim Wein, den er getrunken,

Selig im Tabaksqualm versunken,

Dann wieder rannte er zum Telefon -

Spann seiner Träume farbigen Kokon.

So leuchtete auf seiner Stim das Zeichen:

Es wird ihm unter Tausend keiner gleichen.

Du magst ihn suchen, findst ihn nirgendwo,

Am Kap, in Asien nicht noch irgendwo,

Auch im Vergangnen nicht: Es mehrt sich

Gewesnes, alles wird einmal - nur er nicht.

Gelöscht für immer

Ist seines Lächelns seltsam blasser Schimmer.

Unstetes Feen-Glück, bist zu gehaltlos,

Ein zweites Wunder wird gestaltlos.

Ihr Lieben, dies ist ebenso gewesen,

Wie wir's in Märchen oft gelesen

Auf ihn auch schien vom Firmament ein Strahl,

Wir gingen ans Erzähl'n: „Es war einmal...",

Einstürzt' es, ihn begrabend, auf einmal,

Verweint erzähl'n wir nun: „Es war keinmal..."

So liegt er, wollte schaffend mehr erreichen,

Als einem Denkmal seiner selbst zu gleichen.

Arzneien, Worte, Tränen - nichts weckt ihn noch einmal,

Er war einmal... ein- oder keinmal.


添加译本