À la recherche…Fehér Illés 译

À la recherche...Cikos Ibolja 译


Stare večeri i vas oplemenjuje sećanje!
Serate miti, anche i vostri ricordi saranno nobilitati!
Pesnicima, mladim ženama okrunjeni sjajni
Dai poeti e dalle giovani spose contornata tavola
stolovi kuda klizite u močvari prošlosti?
brillante dove stai scivolando sulla mota del passato?
gde je ta noć kada razdragano vrsno vino
dov’è la notte, quando gli amici arzilli, bevevano
točili hitri drugari u vitke, blistave pehare?
allegramente pinot grigio, dai sottili, brillanti calici?

Intorno la luce della lampada versetti fluttuavano,
Stihovi su lebdeli oko svetla lampe, sjajne zelene
sulla cresta metrica si cullavano brillanti aggettivi verdi,
atribute ljuljao penušavi val pesama,
vivevano i morti e i prigionieri erano a casa, amici vecchi
mrtvi živeli, robovi, davno nestali dragi
spariti, da tempo deceduti scrivevano poesie, con
drugovi doma su bili, poeme pisali noseći
la terra dell’Ucraina, Spagna e delle Fiandre sul cuore.
nad srcima Ukrajinu, Hispaniju, Flandriju.
Alcuni combattevano, digrignando i denti correvano

nel fuoco, perché non potevano far’ altro, mentre
Neki su čvrsto stisnutim zubima jurili u vatru
intorno a loro, sotto la coperta lurida della notte,
i borili se jer drugo im nije preostalo
la compagnia dormiva impaurita, pensavano alla propria
i dok je četa prestrašeno spavala pod noćnim
stanza, che in questa società fungeva da isola e da grotta.
kaljavim skrovištem snivali o svojim odajama
A volte viaggiavano nei carri bestiame blindati, assiderati,
što im je u tom društvu ostrvo i jama bila.
senza armi stavano fermi nei campi minati, altre volte,

sono andati volontari, muti, con le armi in mano, sapevano
Nekud su u zapečaćenim vagonima putovali,
che quella guerra era questione loro, e ora nella notte,
prestravljeno, nemo stajali na minskim poljima,
l’angelo della libertà veglia sul loro grande sogno.
nekud su dobrovoljno s oružjem u ruci išli,
A volte…non importa. Che fine han fatto le grandi bevute?
šutke jer su znali da je ta borba njihova stvar –
Volavano i precetti, s’accumulavano i frammenti delle
sada u noći anđeo slobode im čuva nebeske snove.
poesie e si moltiplicavano le rughe intorno la bocca

e sotto gli occhi delle giovani donne; negli anni cupi
I nekud... svejedno. Gde su isčezla mudra pijanstva?
della guerra s’appesantivano le ragazze dai passi di fata.
leteli pozivi, gomilali nedovršene pesme
Dov’è quella notte, la taverna, la tavola sotto i tigli?
i gomilali bore oko usana, ispod očiju na licima
coloro che son ancora vivi, quelli alla guerra costretti?
ljupko nasmijanih mladih žena; tromi su postali neusiljeni
cuore mio sente la loro voce, la mano la loro stretta,
koraci  mladih vila tokom šutljivih, ratnih godina.
cito le loro opere intravedo la grandezza della loro statura,

e misuro (prigioniero muto), - in cima alla straziata Serbia.
Gde ja ta noć, ta krčma, trpeza ispod hlada drveta?
Dov’è la notte? quella notte non ritornerà mai più,
gde su koji još žive a u rat su oterani?
e a quel che c’era, la guerra dà una diversa prospettiva.
glas im čuje moje srce, ruke čuvaju stisak ruke,
Son seduti alla tavola, nascosti nei sorrisi delle donne,
citiram dela, nazirem senke njihovih bista i sećam
berranno dai nostri bicchieri, coloro, che insepolti
se (nemi rob) – na jecajem punom krovu Srbije.
dormono nei boschi lontani, sui pascoli stranieri.

Gde je ta noć? ta noć vratiti se više neće,
što je bilo ima drukčije značenje od smrti.
Kraj stola sede, skrivaju se iza ženskog smeška
i gucnut će iz pehara oni što su nesahranjeni
spavaju u dalekim šumama, na tuđim livadama.

Lager Heidenau iznad Žagubice u brdima,
17. VIII. 1944.


添加译本