Vasilij Prokof je rođen 1863. godine
Vaszilij Prokoff 1863-ban született
u jednom poljsko-ruskom selu.
egy lengyel-orosz faluban.
Sa 13 godina kod dede u Lodz se preselio,
13 éves korában Lodzba ment a nagyapjához,
kod suhonjavog i krakatog ručnog tkalca, pravi šilja je bio.
aki kéziszövő volt, sovány és hórihorgas, mint a meszelőnyél.
I Vasilij je isti zanat izučio, sa okvirom u ruci pred prozorom je sedeo,
Vaszilijből is kéziszövő lett, rámájával ott ült az ablak előtt,
marljivo radio i svojim golemim telom sunce pokrio.
szorgalmasan dolgozott és nagy testével eltakarta a napot.
Jednom, sasvim slučajno, pogleda kroz prozor,
Egyszer véletlenül kinézett az ablakon
tad Hanku ugleda.
s ekkor meglátta Hankát.
Na dan venčanja Vasilij je 30 godina imao a Hanka 26.
Zamislite, u životu jednog ručnog tkalca kakav neobičan dan je mogao biti!
A házasság napján Vaszilij 30, Hanka pedig 26 éves volt.
Novo odelo i čizme sa visokim potpeticama je obukao.
Képzeljétek el, milyen különös nap lehetett ez egy kéziszövő életében!
Na putu do crkve primetio je kako na staroj trešnji
Új ruhát vett magára és magassarkú csizmát húzott a lábaira.
jedna ptica sa crvenim nogama, plavim perjem vedro peva.
Templombamenet látta, hogy az öreg cseresznyefán
Verenik je to čudo vlastitim očima video,
egy vöröslábú, kéktollú madár ül és vidáman énekel.
ali nikom nije spomenuo.
A vőlegény a saját két szemével látta ezt a csodát,
Radovao se svojoj ženi i u krčmi se veselo hvalio.
de nem szólt róla senkinek.
Za godinu dana ponovo se radovao: rodilo se prvo dete.
Örült a feleségének s ezzel a nagy örömével dicsekedett el a kocsmában.
Posle mu je žena opet postala obla.
Egy év múlva újabb nagy öröm érte: megszületett az első gyerek.
Tome se već Vasilij nije radovao, ipak tokom 24 godine žena je 21 puta rađala.
Aztán megint meggömbölyödött az asszony hasa.
Od njih 9 su mrtvorođeni, 12 su živi ostali.
Vaszilij már nem nagyon örült, de az asszony azért 24 év alatt 21-szer szült.
Vasilij je poput svog dede suhonjav postao.
Hanka je čitave dane sa decom bahćala
9 gyerek halva, 12 pedig élve jött a világra.
a kad se koji put u blizini Vasilija našla, čovek joj je okrenuo leđa,
jer je na njoj miris pelena osećao
Vaszilij már olyan ösztövér volt, mint a nagyapja.
i ispod kože neke mračne pogibije slutio.
Hanka egész nap a gyerekekkel bajlódott
Vasilij se na svoj okvir nagnuo i radio je,
s ha néha Vaszilij közelébe került, az ember elfordult tőle,
ispred prozora sedeo, od njega sunce u sobu nikad nije provirilo.
mert megérezte rajta a pelenkaszagot
U proleće koji put se setio ptice sa crvenim nogama i plavim perjem,
s valami sötét veszedelmeket sejtett a bőre alatt.
u tim treutcima se smeškao.
Vaszilij áthajolt a rámája fölött és dolgozott,
Kasnije je zbog tog nestašluka ispaštao.
az ablak előtt ült és a nap sohasem tudott beférni tőle a szobába.
Prvo mu je u svojoj petoj godini života dete umro,
Tavasszal még egyszer-kétszer eszébejutott a vöröslábú, kéktollú madár
drugo dete kad je 7 godina imao,
s ilyenkor szelíden elmosolyodott.
trojicu su štrajkolomci u luci Amsterdama na smrt premlatili,
Később megbűnhődött ezekért a csintalanságokért.
neki su u ratu ubijeni,
5 éves korában meghalt az első gyerek,
a među njima su bili i takvi, koji su svoje živote u Americi proćerdarili.
7 éves korában meghalt a második,
Poslednji je 1919. u crvenoj armiji mađara služio,
három legényfiát sztrájktörők verték agyon az amszterdami kikötőben,
njega su, negde kod granice Češke, obesili.
volt, aki elesett a háborúban,
Vasilij Prokof u to doba već, u svojoj 56-oj godini, jedva
és voltak közöttük olyanok is, akik Amerikában kallódtak el.
do nosa video, i niti najmilosrdniji trgovac robova ne bi
Az utolsó 1919-ben a magyar vöröshadseregben szolgált
za njega ni sa hlače otpalog, polomljenog dugmeta ponudio.
s valahol a cseh határnál fölakasztották.
Gospode Bože, gde je ona ptica sa crvenim nogama i plavim perjem nestala?
Vaszilij Prokoff ekkor már alig látott tovább az orra hegyénél.
Gde je Hanka tanana struka bila,
56 éves volt, de a legszőrösebb szívű rabszolgakereskedő
koja se sa nadutim nogama u mršavu kravu pretvorila
sem adott volna érte egy rossz nadrággombot.
i 1917. u dubokoj žalosti bez da je živela umrla?
Ali Vasilij Prokof, negdašnji ručni tkalac još je na ovom svetu tumarao, samo sa srčanom astmon, siromahu su i članci nabrekli i jedva je video.
Uram Isten, hol volt már a vöröslábú és kéktollú madár?
Čas u hladu jedne, čas u druge tkačnice je sedeo,
Hol volt a darázsderekú Hanka,
kao jevrejski prosjaci u ruci limenu škrabnicu držao
akiből később dagadtlábú, sovány tehénke lett
i pevao.
s aki 1917-ben belehalt anyai fájdalmaiba, anélkül hogy élt volna?
Ukoliko se to moglo pevanjem nazvati.
De Vaszilij Prokoff az egykori kéziszövő még mindig itt botlog a földön, csak éppen szívasztmája van szegénynek, bedagadtak a csuklói és nem lát a szemével.
Hol az egyik, hol a másik lodzi szövőgyár árnyékában üldögél,
bádogperselyt tart a kezében, mint a zsidó koldusok
és énekel.
Már amennyiben ezt éneknek lehet mondani.